beats by dre cheap

VRATICE SE RODE ( V dio)

Tu noc niko u  kuci nije ni oka sklopio..nerevoza u zraku  gotovo da se mogla rezati nozem, vrata otvorenih dusa su lomila prozore i pravile promahu od uzdaha...samo je Minka spokojno spavala i cekala zoru da zarudi i da upozna oca,konacno.

Halida je cjelu noc provela hodajuc po avliji i s tespihom u ruci...ucila je sve moguce dove i sva sura koja znala napamet je...molila je Boga samo jedno, da joj dadne cudo i da otac njene kceri bude barem jednom u zivotu covjek.Da mu se smeksa srce i prihvati Minku..ne trazim Dragi Boze od njega nista, nikad i nisam, samo nek se smiluje na to djecije lice i nek joj uputi koju toplu rijec, onaj ocinski topli zagrljaj, za kojim tako zudi.

Smiluj mi se Dragi Boze, uslisi moje molitve i smiri ovo preplaseno srce i ovu ustreptalu dusu.

Ne daj da mi dijete povrijedi i osakati joj snove i nadanja

Amin!

Jutro svi docekase na nogama i prije zore, cini mi se...svi su sutjeli i poglede slali ka nebu zajedno s molitvama koje su izgovarali tiho i svako u sebi, nije se moglo cuti nista, sem njemog micanja usana i pokojeg srka kahve sto bi speri suha grla.

Deda je nerevozno palio vec petu cigaru, sto je jos vise davalo prizvuk njegovom hropcu u prsima...

Moras malo babo smanjiti te cigare, vidis da ti skode, rece Ahmed, gledajuc zabrinuto u oca.

Ne brini ti za mene, moje vrijeme gdje je tu je, necu jos dugo..samo da ovo hairli danas zavrsim i onda mirne duse mogu poci na onaj svijet.

Nemoj tako babo, jesmo rekli da nema predavanja niti tih prica o smrti.. ti ces biti sa nama jos mnogo godina ako Bog da....

Aja bome sceri..odsviralo je moje..ali nicija nije do zore sjala.

Nije me strah smrti, znam da su mi dusa i savjest ciste, samo mi je briga za tebe i Minku.

Ljudi su zli djete moje, ja sam do sada bio tu i branio vas zlih jezika i ruznih rijeci, svjetla obraza si hodila sokakom....strah me da kad ja odem, da ce biti samo gore, a ko ce onda da bude iza tvojih ledja...

Neka babo ,nemoj molim te..izusti Halida kroz plac, ljubeci ruku sto je drhtala mu na krilu.

Suze se prolise dedinim licem i krenuse kao vojnici da stupaju jedna za drugom...plakao je kao malo djete...kao siroce cvilio je...

 A zatim se trznu, skoci na noge i dozva Minku da sidje iz kuce.

Bilo je vrijeme za polazak, dosao je cas istine, doslo je vrijeme za prvo vidjenje oca i kceri, prvo nakon osam godina

 

(TO BE CONTINUED)

dijetenoci
http://dijetenoci.blogger.ba
14/10/2008 21:52