beats by dre cheap

VRATICE SE RODE ( I dio)

Minka je bila jedinica u majke, i omiljeno dijete u familiji..ni danas ne znam zasto je bilo tako..da li zbog njenog umiljatog lica, one mirne naravi ili jednostavno zbog toga sto je cijelom svojom pojavom davala utisak nejakog i slabasnog bica...ili zbog neceg treceg,cetvrtog..to vise nije ni bitno...

Kad ju je majka donijela u narucju imala je svega godinu dana...ko pahuljica bijase bijela i krhka..niko sem majke joj Halide i nane Senije nije je smio uzeti u ruke, propasce mi kroz prste govorio bi joj dedo Hazem..polomice mi se u narucju strepio bi joj daidza Ahmed...neki cak nisu ni mislili da ce prezivjeti i da ce dozivjeti svoj drugi rodjendan.Ali Minka je zivjela dan za danom, grabila vazduh nejakim plucima i cjelim svojim bicem  borila se za jos jedan dan, za jos jednu nafaku i zoru sto je jutro iznjedri na krilima sunca...Odlucilo je to malo bice zivjeti za inat, pruziti osmjeh majci Halidi, obasjati joj zivot i uliti onaj tracak svjetlosti u njega.

Kada su dosle kod Halidinih roditelja, nisu imale nista do jedne male putne torbe i pregrsta pogazenih snova, ugusenih nadanja ,bolnih sjecanja...i onog samara prepunog bola na nejakim, krhkim zenskim plecima...trebalo je opet krenuti ispocetka, i sa dna..nista nije bilo teze i nista lakse rekli bi neki..ali one su znale kako je u stvarnosti bilo...Dedo ih doceka na kapiji rasirenih ruku i sa suzama u ocima...htio je biti jak i hrabar zbog njih dvije ali ga drhtanje brade izdade u poslednjoj sekundi, i ruknu u plac...majka rahmetli mi je poslije pricala da nikada do tada nije vidjela dedu kako place i kako se lomi na djelice..Prihvati Minku u narucje  zagrli Halidu, svoju jedinu kcer i uvede ih u kucu

.U kuci je bila mukla tisina,niko nista nije govorio,ali niko nista nije ni morao reci..u takvim momentima svi pustimo oci da govore i dadnemo dozvolu srcu da prizove ono drugo pored sebe...kao da je u trenu nastupilo ogromno cutanje izmedju neba i zemlje...

A onda deda otpoce razgovor...

Nista vam nece faliti dok sam ja ziv i dokle god u meni bude zivota,,,Ti si Halida moje dijete i to ces ostati uvjek, a Minka..Minka ce od danas biti radost i svjetlo ove kuce.

Da mogu dao bi svoj zivot samo da vas dvije budete srecne , i da ti zbrisem te suze sa lica drago moje dijete,ali ne mogu..Allah je htio tako i nase je da se pomirimo sa tim, da prihvatimo, jer Allah sceri moja, zna najbolje.

Ne placi dijete moje,jer ne vrijedi..budi jaka zbog  nje,,,govorio je upiruc prstom u besiku u kojoj bijase Minka.

 Budi hrabra jer prava borba i pravi zivot za tebe i nas tek pocinje, rece i privi Halidu a grudi...

Nije nista govorila,samo je udahnula i pustila dvije suze niz lice,jednu za sebe, drugu za Minku...valjda!

(TO BE CONTINUED)

dijetenoci
http://dijetenoci.blogger.ba
09/10/2008 00:02