dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

31.03.2009.

OKASNIH

na dlanovima  vodu nosih
i sa zebnjom u srcu  bosa preko ognja trčah
ne bil na vakat stigla i dušu žednu ti  napojila,
ne bil  ti srce zebnjom ovila i  tananom čežnjom svoje  ispunila.

ali okasnih ...
spotakoh se o vlastite korake baš ko o staze glogove  trnovite

 nit vodu sačuva,nit vatru stigoh  ugasti

30.03.2009.

AKO....

Ako se desi da me vjetrovi zaborava raznesu po nekim prostranstvima dalekim,gluhim
pa postanem samo  čađav prah što ti puni recke na dlanovima
znaj da neće proći niti jedan dan a da neću poželjeti
da sam voda što ti krijepi dušu i sabah zorom bjelo lice mije.

Ako se desi pa me tišina povuče u sebe i kao utvara nestanem u noći
znaj da neće proći niti jedna jedina noć
a da neću poželjeti da budem molitva
što ti sa usana glatko krene
kad lice na sedždu spustiš i negdje u podsvijesti za moje dobro moliš.

kada bih samo mogla ..kada bih samo smjela se usuditi
ime ti sa usana žednih prošaptati...

27.03.2009.

TIŠINA

Ovih dana se izdešavalo svašta nešto..ona tišina koje me upijala u sebe iznenada je išćezla.Tek tako ,iz čista mira rekli bi .
Dok je bila tu nisam ni slutila koliko mi je potrebna i kako bez nje zapravo ja i neću znati  da normalno funkcionišem.Sad mi fali.I zapravo se užasavam  same pomisli da nam se putevi više nikada neće ukrstiti,da se više nikada nećemo sretati sem na raskrsnicama nekih prašljavih dalekih drumova.
Pitam se da li ćemo ,kad se to desi ,  prepoznati jedna drugu,ili ćemo okrenuti glavu svaka na svoju stranu.Odćutati ona pitanja"Kako si ,šta radiš?" i produžiti dalje...

Koja će krenuti na koju stranu svijeta ?
Ne znam.
Ona možda krene na sjever...tako bi bar bilo mi logično.
A ja?
Ja bih mogla zaposjesti  istok,zapad i jug.
Istok u slućaju da poželim ponovo da se rodim i krenem ispočetka sve.
Jug u slućaju da ova nazebla duša poželi da ogrije već škljocave i rahitične kosti.
A  Zapad u slućaju da me snaga izda,volja popusti pod pritiskom onog pesimiste u meni  i da odustanem od svega.

Ali u jedno sam sigurna,
gdje god da pođem,koju god stranu svijeta da odaberem,tražiću tišinu i potajno se nadati da ćemo opet nekada,negdje ,na istom busenju snova korijenje puštati i plodove nadanja rađati.


26.03.2009.

NISAM ...

Nisam ti ja džanum od bijesa plakala.
Nisam od inata svoje suze sa tvojima mješala...
Niti  se od dosade  na studen zid između nas obrazima naslanjala,
prsa uza zid pritiskala nebil te još  makar  malo blizu sebe zadržala
nebil mi naslutIo onaj osmjeh koji sam vazda s tobom imala..

Nisam ti ja eglen riječi sa usana grješnih šaputala
da bi ih potom u vjetar bacala i njima te klela.

  Ama nisam ti ja  ona što bi ti   koprivom srce vezala i vatru u tebi raspirivala
da bi se pored  drugog  na njoj grijati mogla



Nisam te ja namjerno zavoljela
 tako mi Allaha nisam ..

(by me and djulzulejha)

25.03.2009.

OSTANI

Ostani samnom  kada niko drugi ostati ne bude htio
Ostani  i onda kada svi drugi od mene dignu ruke i kao izdajniku mi leđa okrenu.
Ostani čak i onda kada te budem molila da odeš i zaboraviš me.
Ti samo ostani..

23.03.2009.

U POKUŠAJU DA KAŽEM NEIZRECIVO

Ponekada tako odlutam ti u misli,ali samo tek ponekada .Možda iz oholosti,možda pak iz osvete protutnjim ti skrivenim kutevima,mračnim podrumima sjećanja i rusvaj ostavim za sobom.
Uzburkam onu tišinu u tebi,okrznem se od onaj tupi zvuk tvog imena i u trenu,kao lopov iskradem se kroz krnjavi prozor duše ti.
Usput ,onako u bjegu  se zapletem  u paučinu na ramovima starih goblena ,na ona dva izblijedjela portreta što još uvijek vjese na trošnim zidovima, i kao luđak pustim da oni na podu rasuti žileti zasjeku gole tabane.
Oštar bol, nalik onome kad bosa trčah preko žara prostruji tijelom i oživi  svaki damar u meni.Uzavrela krv što huči spletom duboko ukopanim pod kožu se prolije,nakvasi prašljave tavanice  i kao mrlja nespretno prolivenog crvenog vina nestane u pukotinama crvotočnih greda,ne tako davnih sjećanja.

Oštinem obraze svehle od čekanja,ostavim  ti modricu na lijevoj strani ramena i kao utvara nestanem u noći ostavljajuć tišinu i pustoš za sobom .

Tišina ipak najbolje zna da kaže ono neizrecivo u nama.

21.03.2009.

E PA DRUŽE NEK TI JE ŽIVOT HAIR OLSUN

 

http://www.youtube.com/watch?v=E0aabqDizHM

 

 

Ti si baš ono što sam htjela
čovjek sa hiljadu odijela
u prazno odapeta strijela
što metu nikad nije srela
baš meni je srce probola!

21.03.2009.

ODAKLE MENI TI

Odakle meni u dzepu vjetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamenčića
Koje si bacio iza sebe
Govoreći da ćeš tako lakše naći
U povratku put do kuće
A vrapci ih neće pojesti.


Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisao
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volio da gledaš
Kako opada lišće

kada si voli da gaziš po njemu


Odakle meni u kutiji od šibica
Malo pijska sa zamka
Koji si sam  sagradio
I u kome si me
Poljupcem probudio iz sna


Odakle meni snovi puni tvojih riječi
I gomile rečenica
Koje ti pričaš samo meni


Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvijek dolaziš ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kažem
Ja te volim
Samo zbog toga što znam da znaš




Odakle meni čovjek
Koji se osmjehne  uvijek kada me vidi
I kaže mi samo jedno ćao
Koje znači i volim te
I drago mi je što si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lijepo je što si baš ti moja


Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne umije da svira
Ali čiji je svaki pokret
Čija je svaka riječ pjesma


Odakle meni ti?

20.03.2009.

..

MOŽDA SI NAJNESAVRŠENIJI ČOVJEK NA SVIJETU
ALI ZA MENE SI PRIJE SVEGA ČOVJEK KOJEG VOLIM!

20.03.2009.

STRAH

Svijeće i vino ispijeno do pola..

na podu tijelo sklupčano u grču

i tragovi njegovih stopala pored uzglavlja,

otisci prstiju i bol što se niz stropove cijedi

dok krvave  mrlje nagrizaju i glođu mršava bedra.

 

Tišina i prigušen krik

što udara o krletke kaveza izlivenog u bronzi

dok zubi zariveni u meso trgaju bol na paramparčad

i žvaču ,gutaju kiseli osmjeh na njegovom licu.

 

Mrak i ukus prašljivog poda na usnama.


 Strah pod kojim kosti dršću,pucaju po šavovima

suze i riječi

nikada više...

...

 

 

19.03.2009.

JA SAM TA ŠTA STOJI PORED MENE A NEPREPOZNAJEM JE ...


Ja sam navikla da nemam
ono što želim;
toliko da čak I kad dobijem-
uništim,smrvim ovim prstima  I nestanem!


Ja sam navikla da uvjek budem neko drugi,treći
I zato nemoj misliti da me poznaješ, ti luda muška glavo.

 


“zbrka u glavi ,led oko srca”
pobješnjeli  psi samo što ne iskoče iz krvi
koja neće ni samu sebe da prepozna
I da se u sebi smiri.


Ja sam navikla da tražim nemoguće
Pa I kad pronađem moje su oči I dalje tužne.


Okrenem se,
Vidim šta sam na tom putu slijepa propustila,
A povratka nema….

18.03.2009.

ŽIVI SVOJE ĆUTANJE...

Tišina… Nećeš ni riječ da izustiš…

 A samo jedno pitanje želim da postavim tebi…

Kako si mogao MENE da pustiš?

Je l’ znaš ti šta si uradio sebi?

Nisi ti bolan mene povrijedio, niti osakatio moje korake

A kako bi i mogao...

Ti samo nisi na vrijeme shvatio da je moj život satkan od prašljavih drumova

i čergi što nikada dva puta na istom mjestu sanak ne usniju.

Zato nisi smio vjetar za pete lutalice vezati

niti kofer nadanja  pred kradljivcem ključati .

Nisi me smio pustiti blizu sebe...

Jednostavno nisi...


17.03.2009.

Ruke nam jačaju,ali ne rastu

Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umorna sam od traženja rješenja,
koje je uvek na dohvatu našhih kratkih ruku.
I prolazi vrijme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.

A da zakoračiš?
Ne, ne smiješ prvi 
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga sjetio?

Ne kradi mi međuvrijeme,
ako već ne osjećaš svoje.
Postaću hladna i promijeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenu.

Ne kradi mi međuvrijeme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije između nas.
Ono je između mene i mene.

Ne kradi mi međuvrijeme,
bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvrijeme
i ostaćeš zauvjek sa mnom bez mene.

17.03.2009.

PORUKA

Ne zanima me od čega živiš. želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga. Ne zanima me koliko ti je godina. želim znati jesi li spreman  riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom. Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja. Ne zanima me je li priča koju mi prčaš istinita. želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskrena prema sebi, jesi li spreman  podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe, možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću. želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!" Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran  i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahraniosvoju djecu. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati. Ne želim znati gdje si ili što ili s kim si studirao. želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši. ŽELIM ZNATI MOŽEŠ LI BITI SAM SA SOBOM I VOLIŠ LI UISTINU OSOBU KOJA JESI U TRENUCIMA PRAZNINE.

 

16.03.2009.

TIŠINA

Opet tvoje juče traga za tvojim sutra?
sa čim se boriš i šta tražiš?
Daješ sebi novo ime i pokušavaš naslikati osmijeh..pokušavaš otjerati bol koji te lomi,koji te razdire dio po dio.Gubiš i tišinu u kojoj si našao mir..,misliš da si sam sebi dovoljan u ovome što zoveš danas?
Nemaš snage da ispustiš onaj glas kojim ćeš reći " da, još sam tu"
Zar tvoja tišina piše neka druga pisma...
zar smo srušili mostove na kojima smo se sretali?
Da,znam reći ćeš možda; do pola,nikada do kraja..ali imali smo rijeku i nismo mi oni koji su spremni izdati,sakriti..
istina, došunja se ona java i slomi nam tišinu,ali vjeruj mi postoji i juče ,i ono sutra..ima i ono danas ,samo je u svojoj tišini...

15.03.2009.

PAUKOVA MREŽA

Uplešću se u tvoje tijelo kao u paukovu mrežu,
onako svjesno i predano ću čekati da dođeš po svoj plijen
i da zariješ kandže pod kožu..
baš ondje..na ono malo mjesto sa strane,
u onaj damar ispod kojeg šišti život
i uzavrela krv huči noseć sokove
po kutevima klonulog tijela ...

Znam ..nećeš oklijevati niti tren
ni kolko treptaj da potraje.
pustićeš instikt životinje u sebi  da te vodi,
i da utoli tu glad što ti u očima gori
kad kao vatra kroz svaku poru po mom tijelu militi se krene....

14.03.2009.

OVO MU RECITE

Ni priču,ni pjesmu ti napisati neću.
gluho je doba noći i može učiniti da se udjene među redove
da ti naudi tankoća riječi tužne ženske duše...

Ne,ni priču ni pjesmu...
samo jedno prosto,obično ljudsko, kako si?
šta radiš svih ovih dana?
jesi li uzeo iz biblioteke knjigu o praštanju?!
piše li tamo išta o mojoj vrsti?
kažu li da smo dobri ili loši?!
za oprostit ili ostaviti?
ili za oprostiti i prihvatiti
ili nikako za oprostiti

ako piše o mojoj vrsti onda sigurno piše
da ću ja prihvatiti kako god da piše .


Znam da ti tražiš one što ne prihvataju,
znam da ti tražiš one što se bore,
ali ima nešto što ti ne znaš ,a ja znam.
kad se nažive te što ih ti voliš
baš ovakve jednostavne,tihe i uvijek na jednom mjestu postaju.

Ne moraš mi vjerovati,ni meni ,ni mom iskustvu,
ja ću čekati da se uvjeriš.

dani ne znače ništa...
godine, ta šta je to
otvorih ruke što ih stisko kad se rodih i šta ima u njima
ni dana,ni godina..
iste one šare,isti oni prsti,ista ona ja.
Da,ista ona ja,vjeruj mi ..mnogo znači

Zatvori prozor,progutaj tu gutu bjesa i samobola
vani se oblači..kiša će
ljudi je psuju,a ona im život donosi
a  vidiš  ja tebe ni pomislila nisam da opsujem...

10.03.2009.

ONOME O KOME SE NE PRIČA...

Postoje ljudi o kojima se priča,
i oni o kojima se ne priča.

Ponekad zatvorim oči,
onako dječije poklopim ih rukom,
i poželim pričati o Tebi.
A o Tebi se ne priča.

I nisi mi više bitan,
oh ne, nemoj to ni pomisliti;
nasmiješit ću se uz čašu votke
i nazdraviti u Tvoje ime.

Samo još to.
Toliko još možeš dobiti od mene.


Al’ neznanom pijancu
koji sjedi sa mnom za šankom,
i ispija pelin, jedan za drugim,
spomenut ću Tvoje ime.

Zašto baš njemu, ne znam;
možda jer me pelin podsjetio na Tebe,
možda jer me on podsjetio na Tebe,
jer si i ti ispijao isti taj pelin,
jedan za drugim.

I poznati konobar će me pogledati rastuženo,
kao da zna koji se film vrti u mojoj glavi…
Naručit ću turu i njemu,
kad je bal, nek’ je maskenbal…
Na kraju, on je jedini koji ostaje sa mnom,
zaključava kafanu,
gasi svjetla, i ostavlja samo jedno, crveno,
i sluša priču o Tebi
do dugo u noć…

Tek ponekad me prekine,
da napuni čašu koju sam ispraznila,
i da me ostavi na kratko samu
u svojim mislima.

U zoru ću ispiti posljednji gutljaj,
platiti danak svojoj boli,
sjesti u taxi crvene boje
i otići u nepoznato.

Jer, ispričala sam priču
o čovjeku o kojem se ne priča.
Ispričala sam priču
o Tebi.
09.03.2009.

...

Stvari nisu uvek onakve kao što izgledaju. Ponekad se ne odvijaju onako kao što bi trebalo. Jedino je potrebno vjerovati u to da je svaki takav događaj prednost. Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega... Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu... Ostave lijepe tragove u našim srcima... I nikada više nismo potpuno isti kao što smo bili, jer smo upoznali dobrotu!
Juče je istorija. Sutra je zagonetka! Danas je poklon. Život je nešto posebno... Živi i uživaj u svakom trenutku! Tačno sada - neko je vrlo ponosan na tebe, neko misli na tebe, neko brine o tebi, nekome nedostaješ, neko želi da razgovara s tobom, neko ti je zahvalan za pomoć, neko želi da te drži za ruku, neko ti želi svako dobro, svu sreću, neko želi da ga pronađeš, neko slavi tvoj uspjeh, neko želi da ti pokloni nešto, neko vjeruje da si ti njegov poklon, neko te voli, neko se divi tvojoj snazi, neko misli na tebe i smješka ti se, nekome je potrebno tvoje rame…
09.03.2009.

Pod kožom još mi dišeš

Duboko pod kožom još su dodiri tvoji
ko u kamen uklesani,
i vreli uzdasi još uvjek mi klize niz tijelo
pa  ih kao bujicu puštam da me potope cijelu
i povuku na dno,
u onaj mutljag želja i strasti .

06.03.2009.

kad nas stignu godine...

kad utihnu poslednji zvuci vijoline

i kad ovi prsti po poslednji puta gudalom predju preko

umornog tijela,

znacemo da je vrijedjelo cekati

i da je svaki tren proveden u tisini

zapravo bio najljepsa skladba .

05.03.2009.

ZA LAKU NOC

Kad ti ceznja pokuca na vrata i zelje dodju na prag

kao neki nezvani gosti,

pusti ljubav nek udomi sjecanja i noc da pruzi

utociste onim skrivenim strastima.

02.03.2009.

...

Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati,niti joj tražiti razlog!

01.03.2009.

...

pokusaj dotaknuti tisinu

proniknut u tajne moje zbilje

i vrhovima jagodica opipaj splet

onih zila i damara sto sklupcani

i zgrceni leze u meni.

a onda na dlanovima iznjedri

svaki moj uzdah i suzu

sto ikada potekose od mene

i pribjegose tebi.

dijetenoci
<< 03/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
185919

Powered by Blogger.ba