dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

23.02.2009.

MOŽDA

Dovuci jednostavne riječi
pred moja vrela stopala
i natjeraj  me da klečim.
Da im se divim i slavim ih.
Možda tada odrastem.

Možda se ipak
i usudim
da ti jednog dana kažem previše (ili sve).
Pustim vino sa usana da poteče
i krvavo crevenu haljinu
obučem za izlazak.
Do tad ću pričati sa jastukom.
Ti ne spavaš na njemu.

Nema te ni danas.
i trešnje u grudima su sve zgaženije.
Otrgo si mi misli od mene same
pa ne znam gdje su otišle.
Ali znam da ih niko ne čeka.
A moglo je jednostavnije.

Noći su prekratke za one koji umiju  da sanjaju.
A snovi su nekad toliko stvarni da ostaju urezani u kožu.
Mirišete poslije  na njih, nosite ih uvjek sa sobom kao drag privjesak
Nekad se i ne mora buditi.
Dok god imate saputnika.

23.02.2009.

SAN

Dogodi se, ne tako rijetko, da te sanjam .
Uglavnom to budu oni snovi puni nježnosti i topline,nalik scenama  u nekim starim romantičnim filmovima..pa nakon nekoliko takvih iluzija zaredom poželim da se nikada ne probudim i da cijeli život provedem sanjajuć .Ali bilo kako bilo,jutra ipak dolaze i u njima ja ne vidim ništa do odraz svog lika u pomalo zamrljanom ogledalu preko puta kreveta. Jer ti obično nestaneš u neko gluho doba noći i kao dijete posramljeno se iskradeš,onako tiho i nećujno ,na prstima..ovijen nekim ,samo tebi znanim, plaštom i onim osmjehom pomalo zbunjenim,ali ne i suviše.
I tako u nedogled se vrtimo ja i ti,kao na ringišpilu ,na onoj vrteški što smo kao djeca zurili u čudu u nju i molli za još jedan krug..Ni danas se ništa nije promjenilo,.još uvjek zurimo u to čudo i  molimo  anđele i đavole za još jednu noć,još poneki dodir i nedosanjan san. I živimo, snijemo...

I sinoć sam te sanjala..bio je to jedan od onih preslikanih snova...kao da je sva bol svijeta uzela kist i stavila ga u ruke tuge da riše po platnu i da slika gubitke i poraze,suze i strah i na koncu da sve uokviri u ram   smrt.

O, Bože...zar toliko sam bila spremna dati za tebe, zar je moguće da sam na tereziju bila u stanju položiti svoj  život i zamoliti za tvoj?

Zar je moguće da sam zbog tebe bila spremna dušu u mihrabu ostaviti i Boga zamoliti da je uzme mjesto tvoje..samo da mi ti poživiš i da budeš srećan...

Zar te toliko volim?

(Molim dragog Allaha da nam svima u duše ulije tako potreban mir, da usliši sve naše dove , da nam olakša bol u trenutku gubitka i da nam svima da sabur.)

"Moj Bože,poživi me sve dotle dok je  život dobar za mene, a usmrti me kad mi smrt bude bolja!"

Amin!

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
182936

Powered by Blogger.ba