dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

12.02.2009.

TREŠNJE (XII dio)

Ponoć bijaše već odavno prošla, i kazaljke na satu su se lijeno i čini mi se nikad glasnije kretale.Pa ne znam da li zbog nerevoze,one tišine gluhog doba noći  ili pak iz onog straha što je čučao u meni ,sve se u meni ljuljalo,okretalo.

Lagano na prstima,i ne dotičući pod izašla sam u hodnik.Svi su spavali,u cijeloj kući nije se čula ni mušica..samo su kazaljke i dalje lupale  i kao da su na svoj način upozoravale staru majku.
Oprezno ,kao mačka kretala sam se u polumraku po kući,tek bi s nekim korakom zaškripi pokoja daska trošnog poda i tad bi mi se sledi krv u žilama,čini mi se sce bi mi stani na tren....
Ali ja sam naumila učiniti ludost,izaći i potražiti Ahmu i čini mi se da me te noći,tog trenutka ništa ne bi moglo spriječiti.Usijana glava je srljala samo naprijed , pa taman i kroz zid..ali sam se morala vidjeti s njim.

Izašla sam u noć,drvene noge su klecale poda mnom.Ledena jeza je kolala žilama,i umor,kajanje,srdžba,strah...skupilo se sve u meni ludo i nemoćno pretvorilo u mutljag u kome se svijest gušila.

Tamo s one strane,preko potoka  čuo se lavež pasa,sva sam drhtala i ledila se,ali nisam posustajala.Ne sada kada sam bila na pola puta i haman na pragu Ahminog mutvaka.Već se polahko počelo nazirati svjetlo što je drhtalo kroz noć,kao svijeća na blagom povjetarcu.
koraci su postajali sve odvažniji,sve čvršći, i odlučniji...tako da sam onih zadnjih nekoliko stopa čini mi se preletila.

Stala sam pred vrata, duboko udahnula i pokucala.Prvi put tiho,gotovo nečujno..a zatim jače, sigurnije.

Iza vrata su se čuli koraci,brzi ali u isto vrijeme i tromi.Ali po težini koraka osjetila sam da su muški.
Bez pitanja ko je ,škljocnuo je ključ u bravi i predamnom se ukazao Ahmo.

Nikada neću zaboraviti izraz njegovog lica kada me ugledao.
Problijedio je u trenu, u njemu se zaledila i posljednja kap krvi.Onako ukočenog pogledao buljio je u meni i u nevjerici kroz zube jedva procjedio:

"Odakle ti ovdje,šta se desilo?"

Desio si se ti Ahmo,eto šta se desilo,rekla sam pomičući njegovu ruku naslonjenu na štok vrata i bez oklijevanja ušla unutra.
On je stojao na vratima i još uvjek nije mogao da dođe sebi.
Zatvori vtrata,hladno je..rekla sam nekako ljutito i uđi unutra treba da pričamo.
Instiktivno se okrenuo i samo rukom klepio vrata.Bio je crven u licu..takav je uvjek bio kad se iznervira i kad je ljut.
Dobro je što je ljut ..pomislih u sebi..ovako će mi bar reći sve što mu leži na srcu i jeziku.Sve ono što već neko vrijeme vješto izbjegava.


( TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
171382

Powered by Blogger.ba