dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

12.02.2009.

TREŠNJE (X III dio)

Sjeo je na kraj sečije ,gledao u pod i nerevozno pucketao prstima.
Prestani to da radiš, i pogledaj me u oči Ahmo.Ne ponašaj se tako nerevozno ko djete na tuti,ne priliči ti.
Ja sam mislila da si ti zreo čovjek,koji zna šta hoće od sebe i od svog života,bar si tako se predstavljao.Nemoj da mislim da je sve ono što smo imali i što smo prošli bila samo dobra gluma.Jer ma koliko da si dobar glumac neke stvari i neki osjećaji se ne mogu odglumiti.

I dalje je šutio i gledao ispred sebe,zarivajuč zube u krave usne.Kao da je tražio prave riječi što su negdje duboku u njemu zapele..pa su mu došle na vrh jezika,ali dalje nisu mogle,nisu znale.

Ustao je i prišao prozoru na kome je inje šaralo neku svoju priču,neke svoje slike.
Pripalio je cigaru a onda duboko uzadnuo.Taj njegov uzdah me probo do kosti, kao da mi je zario oštricu noža u samo srce.Gledao je negdje u daljinu, pogled mu je lutao nekim drumovima pustim,šumama nekim dalekim mračnim.Bio je fizički tu samnom,ali u mislima ko zna gdje i ko zna s kim.

Ahmo molim te pogledaj me i reci mi nešto,Mislim da sam bar to zaslužila.Nikada ništa nisam tražila od tebe ali sad traim da skupiš snage,hrabrosti ili čega već  i da me pogledaš u oči.
Jesil u stanju to ?

Okrenuo se i pogledao me.U kraju oka blještala je suza,bistra i teška..ona prava muška.

Minka ovo ovako više ne ide.
Nije do tebe,nije do mene...predao sam papire i idem u Libiju kod oca.Nisam ti htio ništa ranije govoriti,jer ništa nije bilo sigurno,ali isto tako  nisam ti ni htio rušiti snove jer vidim koliko se trudiš i koliko ti je stalo.Jednostavno nisam znao kako da ti kažem a da te ne povrijedim.Zato sam ovakav odsutan i zamišljen.Pitam se da li je to ispravna odluka?
Nikom još ništa nisam rekao,čak ni Mehmed ne zna ništa.

U meni nije bilo ničega,ni misli ni osjećanja...samo neko čudno zujanje u ušima,dok su se zidovi okretali i pod izmicao ispod nogu.
Srušila sam se na sečiju blijeda ko duh iz horor filova.
Potrčao je prema meni i uzeo me za ruku.
Pusti me , ne diraj me,,,,ne dotiči me.Odakle ti pravo Ahmo da mi to prešutiš?
Odakle ti pravo da se tako igraš mojim osjećanjima i mojom ljubavlju?
Jel ti misliš da sam ja srce našla na putu i da ga poklanjam drugima tek tako?
Zar ti misliš da sam ja tolika glupača?
Ispadala su pitanja iz mene ko iz rukavice dok sa sve više podizala glas i počela da se derem,da urlam po kući.

Ne Ahmo,nisam.Izvini što ću te razočarati..al ja nisam ta za koju si me smatrao.
Mlada jesam ali ne i glupa i naivna.

Čekaj da ti objasnim.vikao je pokušavajuć da me uhvati za ruku dok sam nerevozno hodala po sobi.Da ti kažem zbog čega i šta je glavni razlog...smiri se za Boga milog.

Tresla sam se ko prut , ruke su bile led ledeni..sve je zamrlo u meni iako sam u dubini ključala od huje i bjesa.

Ti znaš da ja nisam ravnodušan prema tebi i da sam i sam zbog tebe činio najveće ludosti.Izdao sam svog najboljeg druga,tvog daiđu, jer sam mu dolazio u kuću i licemjerno pričao o moralu dok sam tebe krišom gledao i srce ti krao.
Iznevjerio sam povjerenje tvojih, udario im na obraz..a sve to zarad naše ljubavi.
Nije mi žao niti jedne sekunde i sve bih opet isto uradio.
Ali moramo malo ozbiljnije početi razmišljati., a ako ćemo to onda moram ja krenuti od nule,moram ja sam sa sobom rješiti svoje probleme i stati na svoje noge.
Jer ovako živim od oca i njegove pomoći.... ne mogu tako cijeli život.
Moram se osamostaliti,početi sam svoj hljeb zarađivati.Da bih mogao živjeti svoj život, za tebe stvoriti neke bolje uslove za život.Tebi pružiti najbolje što mogu,jer ti ti  i zaslužuješ samo najbollje.

( TO BE CONTINUED)

12.02.2009.

TREŠNJE (XII dio)

Ponoć bijaše već odavno prošla, i kazaljke na satu su se lijeno i čini mi se nikad glasnije kretale.Pa ne znam da li zbog nerevoze,one tišine gluhog doba noći  ili pak iz onog straha što je čučao u meni ,sve se u meni ljuljalo,okretalo.

Lagano na prstima,i ne dotičući pod izašla sam u hodnik.Svi su spavali,u cijeloj kući nije se čula ni mušica..samo su kazaljke i dalje lupale  i kao da su na svoj način upozoravale staru majku.
Oprezno ,kao mačka kretala sam se u polumraku po kući,tek bi s nekim korakom zaškripi pokoja daska trošnog poda i tad bi mi se sledi krv u žilama,čini mi se sce bi mi stani na tren....
Ali ja sam naumila učiniti ludost,izaći i potražiti Ahmu i čini mi se da me te noći,tog trenutka ništa ne bi moglo spriječiti.Usijana glava je srljala samo naprijed , pa taman i kroz zid..ali sam se morala vidjeti s njim.

Izašla sam u noć,drvene noge su klecale poda mnom.Ledena jeza je kolala žilama,i umor,kajanje,srdžba,strah...skupilo se sve u meni ludo i nemoćno pretvorilo u mutljag u kome se svijest gušila.

Tamo s one strane,preko potoka  čuo se lavež pasa,sva sam drhtala i ledila se,ali nisam posustajala.Ne sada kada sam bila na pola puta i haman na pragu Ahminog mutvaka.Već se polahko počelo nazirati svjetlo što je drhtalo kroz noć,kao svijeća na blagom povjetarcu.
koraci su postajali sve odvažniji,sve čvršći, i odlučniji...tako da sam onih zadnjih nekoliko stopa čini mi se preletila.

Stala sam pred vrata, duboko udahnula i pokucala.Prvi put tiho,gotovo nečujno..a zatim jače, sigurnije.

Iza vrata su se čuli koraci,brzi ali u isto vrijeme i tromi.Ali po težini koraka osjetila sam da su muški.
Bez pitanja ko je ,škljocnuo je ključ u bravi i predamnom se ukazao Ahmo.

Nikada neću zaboraviti izraz njegovog lica kada me ugledao.
Problijedio je u trenu, u njemu se zaledila i posljednja kap krvi.Onako ukočenog pogledao buljio je u meni i u nevjerici kroz zube jedva procjedio:

"Odakle ti ovdje,šta se desilo?"

Desio si se ti Ahmo,eto šta se desilo,rekla sam pomičući njegovu ruku naslonjenu na štok vrata i bez oklijevanja ušla unutra.
On je stojao na vratima i još uvjek nije mogao da dođe sebi.
Zatvori vtrata,hladno je..rekla sam nekako ljutito i uđi unutra treba da pričamo.
Instiktivno se okrenuo i samo rukom klepio vrata.Bio je crven u licu..takav je uvjek bio kad se iznervira i kad je ljut.
Dobro je što je ljut ..pomislih u sebi..ovako će mi bar reći sve što mu leži na srcu i jeziku.Sve ono što već neko vrijeme vješto izbjegava.


( TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
188694

Powered by Blogger.ba