dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

11.02.2009.

TREŠNJE (XI dio)

Ljeto je već uveliko bilo na izmaku, i nekako kao u trenu jesen je pokucala na vrata.S njom su stigle i one ledene kiše i sivilo koje je ubijalo sve pa i Ahminu ljubav.Bar se meni tako činilo.
Sve je bivao nekako tiši,povučeniji.Zatvarao se u sebe i ona svoja četri zida trošnog mutvaka u kom je živio.
Sve je nekako poprimilo drugu notu,pa su strune naše harfe ubrzo same počele da se kidaju i pucaju.Bolilo me Ahmo takav kakav je postao,bolila me ljubav koja je svakim danom sve više i više rasla u meni i ko poplašena srna tražila izlaz iz tog začaranog kruga u koji je upala.

Pali su i prvi mrazevi i inje je šaralo figurice na prozoru sobe u koju sam se sve više zatvarala i gledala dolje niz bašču,niz kaldrmu upirući pogled u daljine,u brdo..tražeći Ahmu.
Ali njega je sve bilo rjeđe, pa i daiđi više nije dolazio.
Svi su se pitali zašto to Ahme nema, da nije nedaj Bože šta ljut na Mehmeda,da ga nije ko uvrijedio..
Svi su postavljali bezbroj pitanja a samo ja sam znala odgovor.
Nije htio zarad mene.
Uzdasi su kidali dušu na pola,iskradali su se noćima i pred Ahminim vratima logorovali kucajuć promrzlim prstima na kapidžik,na prozore..ali odgovora nije bilo.Samo tišina,muka,njema..ona gluha tišina koja me vukla u sebe i ovijala cjelu.

Svi su primjetili promjene , pričala sam i dalje se družila ali u očima nije više bilo onog sjaja i onih iskri što su cjelo prišlu godinu svjetlucale ko krijesnice zalatule u noći.Pogled mi je bio odsutan, dalek i nekako mutan.Pa ni svoj odraz u ogledalu više nisam mogla jasno vidjeti.

Mrzila sam samu sebe, i one dodire njegove na sebi što su ko aveti bile na belenzucima i halhalima..mrzila sam i one pletenice guste za koje me vukao kad bi me zadirkuj...mrzila sam sve što me na njega podsjećalo,a u stvari nisam ni sama znala da ga to ustvari volim samo još više.

Dugo sam čekala od njega neki glas,poruku da mi mali Haze donese,ali ničeg nije bilo.
Sve mi je počelo to uveliko ići na živce i nervirati me,toliko da sam jednu noć riješila napravit još jednu glupost .

Iskrašću se, otići ću ga potražiti.Dosta je bilo čekanja ...


( to be continued)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
171382

Powered by Blogger.ba