dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

07.02.2009.

TREŠNJE ( VIII dio)

Dok sam sjedila na onoj grani i slušala Ahmine instrukcije kako da siđem i da se ne polomim, u glavi mi je zujalo samo jedno.».koji vrag me tjerao da se pentram gdje mi nije mjesto»

 

Uvjek sam bila mirna i tiha..ali Ahmo je u meni probudio onu drugu mene.Pomalo divlju,neukrotivu ,i moram si priznati da mi se ta druga Minka više sviđala.

Vragolasta,vrcljiva i nasmijana.Kao da sam cjeli život spavala i čekala nekoga da me trzne,da me probudi iz sna i baci u ruke života.Taj neko očito je bio Ahmo..

 

Znao je to i on,ali bi me opet često u šali pitaj šta se to desilo pa se nešto u meni prelomilo pa sam postala ovakva?

Ništa mu nisam morala odgovoriti,dovoljno je samo bilo da ga pogledam i da sve odgovore pročita u očima.Oči su pričale priču,davale izjave koje je osmjeh vješto ovjeravao.

 

Najlakše bi bilo skočiti a da me ti uhvatiš.

Pa draga nisi mačka i nemaš devet života da ih tako tračiš..osim toga vidiš da su mi ruke šuplje,proletićeš kroz njih..šalio se Ahmo i pokušavao da otjera onaj strah iz mene .Ali svejedno ja sam se tresla ko Banjaluka, i sam pogled ka tlu navuci bi mi mrak na oči i vrtoglavicu od koje mi se činilo da se cjelo stablo ljulja.

 

Ahmo izgleda ova trešnja je dobila noge,jer kako se meni čini ja se mičem.

 

Eh što ti se nije to maloprije činilo kad si mi bila u naručju..a ne ti si morala šejtanat.

 

Bila sam bjesna,što na sebe i svoju glupost,što na Ahmu i njegove šale..kojima mi se već uveliko klizao po živcima.

 

Trebalo je samo sići,ništa lakše nije bilo,a opet ništa teže.Učila sam sva moguće sureta,sve ajete koji su mi u tom trenu padali na um..i sama sebi govorila da su mi ovo zadnje trešnje koje pojedoh.Ogadile su mi se za cjeli život, a to što sam pred njim ispala smotana dodatno mi je potpirivalo bjes.

 

Dok sam se probijala kroz krošnju drveta lomeći grančice što su grebale tijelo ,sve više sam ličila na ratnika.Pocjepane odjeće,krvavih lakata,onako garava i umrljana sokovima  sočnih plodova izgledala sam ko da sam upravo došla s prvog fronta.

Svaki pedalj mog silaska trajao je skoro pa cjelu vječnost,pa mi se činilo da mi je terebalo stoljeće da siđem.

 

Ahmo se nerevozno grizao za usne i garant u sebi proklinjao trešnje i suludu ideju da me obraduje.

Kad sam dotakla nogom tlo srozala sam mu se u zagrljaj.Priznajem malo sam i glumila,treperila malo više..htjela sam da se pobrine za mene i da stavim na test njegovu odlučnost.Da odvagam njegova osjećanja i spremnost da  za mene učini sve.

( to be continued)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
171382

Powered by Blogger.ba