dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

04.02.2009.

TREŠNJE ( V dio)

Išli smo negdje,nekuda.
Ahmo je svo vrijeme nešto pričao,bio je nerevozan,bar mi se tako učinilo.Jer inače je bio šutljiv , i više je bio tip muškarca koji priču priča očima.Pušta te da čitaš iz onih garavih očiju,sve odgovore na sva moguća i nemoguća pitanja.
Ja sam samo šutila i stezala one prste u njegovoj ruci.
Dlanovi su se i dalje znojili i moram priznati da me to užasno nerviralo...izdavali su me i ukazivali na onu nerevozu što me potapala cijelu.

Čas sam slušala Ahmin glas, čas pucketanje suhih grančica pod nogama.Ili se to pak čulo pucketanje moje duše što se tresla kao list na vjetru...ne znam.

Miris svježe pokošene trave i ljekovitog bilja širio je nozdrve i uvlačio se u svaku poru na tijelu.Tek pokoji zrikavac bi se oglasi i na tren prekini Ahmin monolog,koji mi je budimo iskreni već uveliko počeo ići na živce.
Htjela sam se odvažiti i začepiti mu usta poljupcem i prekinuti onu napetost u zraku što se već uveliko mogla rezati nožem.Ali opet i sama pomisao na tu ludost bi mi zaledi krv u žilama.
Gdje ću to uraditi,šta bi Ahmo mogao pomisliti ?

Ne, smiri se ..govorila sam samoj sebi.Pusti ga nek priča, nek vodi ovu igru...na kraju krajeva on ju je i započeo.Valjda zna šta radi i kad treba prestati da priča o svim tim ludostima koje su ispadale iz njega kao iz neke  vreće bez dna.

Ahmo bolan,jesul te trešnje u Gračanici ili na Trebeviću...idemo skoro čitav sat a njih nigdje ni na vidiku?

Hahhh....gara ,jel te to strah da te ne ostavim negdje u šumi i da se nećeš znati vratiti?
Jok bolan..ama mi je duša haman skoro pa u nos se popela.

Ja sam mislio da ti imaš više kondicije..budući da si se do juče igrala ganje i zaleđenog čiče po livadama...

Pa ne znam onda što djecu vodaš sa sobom i što se s njima petljaš?
Vidi je...odmah nešto uzela da mi se kofrči i  inati samnom.
Ja da mislim da si ti djete,zvao bih te da se igramo žmire a ne bih te zvao da idemo brati trešnje.
Zar ne misliš tako kevice?
Ne znam Ahmo..ti valjda najbolje znaš.
Hajd ne tersaj mi tako ti Allaha i pogledaj desno ..reče mi pomalo zapovjednički.

Plantaža trešanja se protezala u nedogled..nikada ništo slično u životu nisam vidjela.
Kao da je sam melek uzeo kist i slikao pejzaž iz dženneta....zelenilo lišća upijalo je u sebe modro crvene plodove trešanja...

Zaskakutala sam poput djeteta i bacila se Ahmi u zagrljaj.
Snažne muške mišice su me obuhvatile oko struka i već u sljedećem trenutku usne su se spojile u onaj prvi,nespretni poljubac.

( to be continued)

04.02.2009.

TREŠNJE ( IV dio)

Cjelu noć nisam oka sklopila,misli su se rojile,pokušavala sam stvoriti sliku u svojoj glavi,složiti kockice od sutrašnjeg sastanka.Šta ću mu reći,kako mu prići..Da li mu priznati,ono što je već odavno znao?
Ma ne, to bi bilo i suviše djetinje,prešutiću,pustiću ga nek sam kaže,nek sam zakljući,nek pročita u mojim očima...pa valjda to on najbolje zna.

Tog dana bilo je vruće,ko da su se vrata samog džehenema otvorila.Sparina je gutala sve,pa se činilo da ni trunke zraka nema..borila sam se za svoj dašak zraka,za svoju kapljicu vode dok su koraci sami marširali ka hafizovoj kući i Ahmi.
Bože dragi nisam ni znala da se dlanovi mogu onako znojiti i u isto vrijeme biti hladni kao led.
Ništa nisam vidjela,ništa ćula,u glavi je samo brujalo Ahmo me čeka..,on me zove.

Skriven iza ćoška trošne kuće stojao je , i zažaren poput makova cvjeta,nekog čudnovato ukočenog pogleda gledao me,pa sam mislila da će pobjeći,da će bar on odustati od ove ludosti.Ali nije..čekao je i kao ukopan u mjestu brojao moje korake..
.još samo dva.. rekao je.
Još samo dva koraka nas djeli.
Jesil spremna preći i ta dva koraka?
Spremnija nego ikada..izustila sam glasom kojeg sam i sama jedva čula.I danas ne znam da li je to bio glas pun straha ili pak onaj glas zatrpan željama.

Nasmijao  se.
Dobro je da je tako kevice moja.
Uzeo me za ruku, i poveo.Nisam znala gdje me vodi,ni kuda to idemo..ali nije mi bilo ni važno.
znala sam samo da bi s Ahmom u tom trenu i na kraj svijeta pošla,i to bez ikakvog straha i razmišljanja.Bila sam spremna cjeli svoj život položiti njemu na dlan,i bez i da trepnem sve svoje nade njemu položiti na grudi.Jer sve ono o čemu sam noćima sanjala, o čemu sam maštala cjeu jednu zimu i proljeće događalo se sada..tu pred mojim očima.



( TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
216186

Powered by Blogger.ba