dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

03.02.2009.

PISMO

Ne znam ni zašto ti pišem,nemam nešto važno da ti kažem,zapravo nemam ti reći ništa što već nisi čuo.
Danas sam ti sva nekako plačljiva, i nježnija no ikada..tako sam nekako krhka da i sama osjećam da bi se svakog trena mogla polomiti i sasuti u paramparčad .Koraci ovi kao da su od stakla,vode me nekud gdje oni hoće, pa lutam ulicama pustim,kaldrmama mokrim od kiša i jedva i da uspijem i primjetiti tek pokojeg prolaznika što se okrzne od ovu tišinu što me potapa u sebe i vuče sve dublje na dno.
Istina danas mi fališ više no ikada.Nemoj me pitati zašto i zbog čega? ni sama ti ne bih znala reći..ali danas mi je potreban onaj tvoj mir kojeg si uvjek posjedovao,ona tvoja staloženost koja mi  ulijevala  neki topli smiraj u dušu ,danas mi je potreban i onaj tvoj pogled koji mi govori više od hiljadu riječi.Potrebno mi je da te vidim i da se ušuškam u tvoj zagrljaj,da prste zapletem u tvoje i da tako ćutimo do jutra.

Znam...nemoguće je.
Znam i to da sam luda.
Znam i to da ćeš mi reći da je sve to neizvodljivo .jer ti imaš nju ,a ja njega.

Ti možda imaš nju,i na njenim rukama možda budan zore dočekuješ,ali ja nemam njega.Zapravo nikada ga nisam ni imala..bar ne onako kako sam željela.Ono što sam imala s tobom znam da neću imati ni s jednim drugim, i da je taj osjećaj, što ga nosim kao kletvu sobom u grudma ,svojstven samo tebi.I on to zna.I več odavno me gleda onim pogledom punim gorčine i bola.Znaš nekada mi je više žao njega nego mene same.
Živi u nadi da ću ga jednog dana zavoljeti, i da ću mu pružiti sve ono što nisam  do sada,ali onda u samo jednom trenu nepažnje zovnem ga tvojim imenom i svi mu se snovi satru do temelja.
O, kako se mrzim u tom času..
Ne znaš ti  kako je gledati nekog u oči i vidjeti da su iste ispunjene bolom,onim istim bolom kojeg si mu ti nanio.
Tad mi dođe da pobjegnem i odem negdje daleko.Negdje gdje nema ni tebe,ni njega..gdje ću biti sama sa svojim mislima.Ali onda kad bolje razmislim đaba mi je bježati,jer ma kuda da pođem ti ćeš uvjek biti u meni i samnom.Pa kakva mi  fajda.

Ovih dana je slavlje...dodijela moje diplome.Svi se nekako raduju više od mene.Mama je presretna i več uveliko pravi baklave i priprema sve.I on se raduje kao djete i s nestrpljenjem očekuje taj dan...a ja..
Ja bih najradije da s tobom podjelim taj trenutak i da me ti dočekaš vani ,da mi ti čestitaš prvi.
Dada je htjela da te zove i da te zamoli da dođeš,ali čemu...znam da nećeš doći,da ćeš izmisliti 1001 razlog samo da se ne pojaviš.
Pa zašto da se nadam i da grijem nade na ovom zubatom suncu.
Bolje je sve ostaviti kako jeste i pustiti ovu tišinu da kaže sve one riječi umjesto nas.
Zažmiriću i zamisliti da si tu,pretvaraću se da sam sretna...barem sam u glumi dobra,ako ne i najbolja.


Ti mi ostani isti..onakav kakvog te zavoljeh, i eto ponekad me se sjeti..ako ništa zarad svih onih neprospavanih noći.

03.02.2009.

TREŠNJE ( III dio)

Vrijeme je prolazilo,a ja sam se  sve više  mjenjala,nekako sazrijevala.I danas ne znam da li je bio plod mog truda da postanem žena što prije ili je pak vrijeme učinilo svoje.
Skupljala sam hrabrost i hranila ju onim mrvicama nade što mi ih je Ahmo davao.
Gajila sam ju u sebi dok nije i sama dovoljno ojačala i počela samostalno da hoda  i govori.

Ahmu više nisam gledala krišom i ispod oka,pogledi su bivali sve smjeliji,odvažniji,a riječi upućene njemu nisu više bile pažljivo birane i ciljane.Postala sam slobodnija u svojim obraćanjima njemu i jasno mu davala do znanja da mi je stalo i da je on taj koji me noćima budnom drži i u snovima progoni.

Ali Ahmo kao i svaki iskusni igrač i šalabajzer igrao je smišljeno,čas hladno,čas toplo.Uh kako su me samo nervirale te njegove igrice, bjesni bi kad bi dođi u avliju i bez ikakvog pozdrava prođi pored mene,bez da se i okrene.Kosila bi ga pogledom, nagrizala uzdasima koji su trgali dušu i kvasili je suzama negdje duboko,tamo u onom ćošku mene gdje ih niko sem mene i Boga nije mogao vidjeti.
A onda drugi dan ,tek tako bez ikakvog razloga proslijedi bi mi onaj mig garavim okom i ja ko i svaki djevojčurak bi zaboravi na ono od juče i sav onaj bjes što me potapao.
Ahmo je opet rastao u mojim očima i bio najbolji.

Igra se nastavila i tako je trajala cjelu jednu zimu i proljeće.
Niko ništa nije sumnjao,nisu čak ni Hanka ni Azra,moje najbolje prijateljice primjetile one iskre u mojim očima i onaj vragolasti osmjeh što je Ahmi cjelivao obraze i niz grudi vrele plazio.
Krila sam vješto od drugih ,ali sam njemu pokazivala i bez imalo stida i srama slala mu one vragolaste znakove.Bio je moja prva ljubav ali i moj prvi kapric, i što se više djevojaka motalo oko njegovih ruku Ahmo je postajao sve veći izazov.

Ljeto je došlo nekako iznenada, ko na prečac, pa mi se činilo da je proljeće trajalo svega dvadesetak dana.Sve je bujalo i sokovi života su se cjedili na sve strane.I voće je te godine sazrelo prije nego li obično.

Sazrele su i trešnje...

Ne znam zašto ali sam  ih uvjek s posebnom radošću išćekivala i radovala im se.
Možda zato što smo ko djeca išli krišom u Pašinu bašču i penjali se na staru trešnju, pa bi ko šišmiši vjesi sa grana i trpaj u sebe one mesnate plodove dok nas stomak ne zaboli, i dok je ne ogolimo ko pustaru neku.
Samo bi se sutra dan selom prolomi galama i Pašin promukli glas koji je kleo male napasti i nevaspitanu dječurliju,dok bi se tamo iza okuke,uz Mirsine tarabe čuj samo kikot dječijih glasova i žamor obližnjeg potoka.

Trešnje su sazrele ali s njima i moja ljubav,kao i Ahmina odvažnost.
Konačno je učinio prvi korak i poslao poruku da ga sutra,tačno u podne čekam kod hafizove kuće...
Na žutom smotuljku papira pisalo je samo "IDEMO U TREŠNJE"....
San cjele noći nije dolazio na oči.Misli su se rojile pa ko mamene pravile mutljag u mislima.Srce je lupalo ko ludo,krv je pumpala žilama i ko rjeka  mulj svaku sumnju je povukla na dno.

Ahmo i trešnje....

( TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
184806

Powered by Blogger.ba