dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

01.02.2009.

TREŠNJE ( I dio)

Ne znam kakav je sad.Ja ga pamtim po ljepoti i po onim garavim očima koje su uvjek nekako čudno caklile i ulijevale mi onaj neki mir,pa bi kao dijete često gledaj u to mrko lice i oči i kao hipnotisana bulji u Ahmu.
Majka bi se nehotice nakašlji,želeć valjda bar na tren da mi skrene pozornost i da me ošine onim prjekornim pogledom koji je značio sve osim ohrabrenja.
Licem bi mi se prolij crven,a svaki damar bi zadrhti...veo srama i stida bi pokrij mršavo mi tijelo,te bi kao srna poplašena otrči u sobu.
Ahmo bi se grohotom nasmij i nastavi pričat neku od svojih dogodovština .

Bila sam samo djevojčurak u njegovim očima..kevica,kako me znao zadirkivati kad bi me za pletenice guste povuci. A on meni,hmm...bio je mnogo više .
Golicao je moju dječiju maštu i potpirivao vatru što je tinjala skrivena negdje u meni.Rasplamsao je u meni onu žišku za koju ni sama nisam znala da postoji u meni.Ali očigledno je postojala,tinjala je u meni i samo čekala povoljan vjetar da puhne i da se razbukta u najjači plamen.Taj vjetar bio je Ahmo!
Po prvi puta sam  osjetila šta znače oni leptirići o kojima su Dzana i Sanela krišom u sobi pričale.Po prvi puta osjetila sam one trnce niz tijelo i onaj lagani klecaj u koljenima kada bi se Ahmo pojavi na kapiji.
Za mene do tad posve stran osjećaj postao je dio mene,kolao je svakom vijugom mog mozga,uvukao se u svaku poru mene,pa ni u snu rahat više nisam bila.Ahmine oči ko kletva spustile su se na njedra bijela,pa su se uzdasi sve češće iskradali iz grudi i belenzuci kidali kad bi vatra tijelo sprži.
Desilo se ono što je izgleda bilo neminovno.

( TO BE CONTINUED)

01.02.2009.

NOVO SUTRA

Ko sunce kroz zavjese probijam se iz svoje nutrine.
Vraćam  osmjeh na usne stisnute, sjaj u oči pokisle od suza...
Budim se u svojoj sopstvenosti željna  da se opet onom starom ugledam...
Sviknuti na tragove, niknuti na mjestu posrnuća i ponovo gorjet nakon utrnuća...
Moja je želja.

Sama sebi postat prijatelj prije nego li njemu ruku pružim i isto obećam.
Sama sebe voljeti prije nego li drugom srce dam.
Sama sebi u oči pogledati prije li nego pogled pustim.

Da, to sam.
To je život.
To su smislovi  buđenja i tihog uvođenja u san.

Jednom samo prohodamo onako,
svaki drugi put,
učimo to iznova
korak
po korak
kroz život  što iznova
u nama se porađa.

Nijedno danas nije kao jučer, nijedno sutra kao ovo danas...

Stežem ovaj zavežljaj snage i idem
iz sebe ka sebi
iznutra ka vani
s vana unutra

Srce je ko davno zakopano zlato
što stara priča veli
da s vremena na vrijeme mora obgorit

Tako se čisti

Pa nek mi je sretno i berićetno ovo čišćenje...

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
182936

Powered by Blogger.ba