dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

30.01.2009.

UČIM DA HODAM

Ponovo učim da hodam.
Kao dijete teturam i oslonac tražim
u stvarima koje me okružuju.

Priznajem strah me..
zapravo užasavam se same pomisli da bih opet
mogla pokleknuti i pasti .

Zato svaki korak je oprezom popločan
svaka stopa naprijed je novi  iskorak ,
vraćanje ka samoj sebi
i onome što negdje na putu ka tebi izgubih.

Ponovo učim da hodam

29.01.2009.

DIJETE U MENI

Raširiću ruke i grabit vazduh
pesnicama vrelim....
a ti me primi za ove mršave prste
i kao na ringišpilu me zavrti.

obraduj me kao dijete,
na lice mi stavi onaj blaženi osmjeh
i pusti da dišem kao u snu,
tiho i nečujno da brojim otkucaje srca
dok mi se slike nizati ne krenu
i kao na filmu ne budem imala cijeli život na dlanu.


pusti me  da raširim krila uvehla od čekanja
i da sanjam kao nikada do sada.
probudi onu  zaspalu djevojčicu
što negdje stidljivo i preplašeno plače u meni.
 
Povedi me tamo gdje nikada još nisam bila
 i pokaži mi svijet izvan granica meni shvatljivog.

28.01.2009.

...

Brine me to što me više ne boliš..uopće.

Ne desi se više čak ni da me probode

ona tupa bol s lijeve strane na promjenu vremena.

Jesam li te to odbolovala?

Ako jesam, uspjela sam u tome a da ni sama nisam bila svjesna.

Odbolovala sam te muški..,.

na nogama!

27.01.2009.

KAD SE SRETNEMO

Budi hladan kao led,čvrst kao kamen

i ne dozvoli da niti jednog jedinog trenutka posumnja bilo što.

gazi odvažno kaldrmu srajavsku vlažnu

i svaki korak unaprijed nek odmjeren ti bude.

ne skreći pogled u stranu i ne okreći se

kad zamakneš iza ćoška, može se desiti

da nam se pogledi u trenu sretnu i da sve u vodu padne

kad srce zadršće i tvog ritam uhvati.

ma ne dozvoli da ona osjeti težinu tvoje ruke

i one blage trnce kad niz tijelo ti se prospu

i bijelim licem  osmjeh onaj  kad se zgrči.

zarij dragi  te bijele zube u rumen usne

i budi ponosan što me vidiš ovako jaku i čvrstu

budi ponosan u svoje remek djelo

u mene....

 

27.01.2009.

OPET TI...

mutim ti snove kao vodu nedostajalu u zdencu
nekih starih želja
i rusvaj pravim u tvojim mislima
svaku noć kad se u postelju hladnu zavučeš i sa zebnjom
u grudima moje ime tiho i nečujno dozivaš
nadajuć se đavolu sa one druge strane i mjesecu
tvom tajnom saputniku da te pred moja vrata dovede.

opet me puštaš da radim što hoću i da tijelom
pustoš pravim dok umorne oči sklapam
i u snovima te svojim vajam kao voštanu figuricu neku

opet ja..

26.01.2009.

DOĐE MI DA...

kako bih se danas spotakla o tvoje dodire

i ovu dušu razgolitila  pred tobom

ko pred blagim proljetnim suncem.

 

tako mi dođe da danas

zbacim ovaj ponos sa sebe ,

baš ko one  stare haljetke što nikom ne služe više

i da učinim ono za čim mi srce dršće.

 

ehh ....kad bih se samo usudila

 

25.01.2009.

...

Vidiš ja još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji mučeći se kajanjem i stidom zbog mene.
Ali neka ti je Bogom prosto,nisi ti birao svoju sitnu dušu.Dali su ti je ,ne pitajući,došao si na red kad drugih,boljih nije više bilo.

23.01.2009.

...

Ljudi preziru one koji ne uspiju,a mrze one koji se uspnu iznad njih.

I navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu.

( Meša Selimović)

22.01.2009.

...

Nisam ja ona koja će bosa trčati za tvojim nemirima
željna tvoje blizine i onih riječi što ti tako lahko sa usana bježe,pa se oko mog struka mile i puze dok se u đavola pretvaraš.

Nisam ja ni ona koja će tvoju slobodu svezati uz svoje skute i na svoja vrata potrčati
objesiti bijeli bajrak.. tek tako,
klimavi su dragi ovi moji skuti pa ni samu mene više ne drže kako treba....valjda me s toga nemiri svaku noć  pod svoje okrilje uzmu i u svoj hal povuku.

Ako sam rekla da si mi drag..to rekoh samo zato što sam tako mislila a ne iz nekog drugog razloga kako tvoj um isprevrta i na svoju vodenicu vodu nagna.

  I to što sam spila na tvojim grudma i brojala otkucaje ti srca bio je samo tren slabosti...duša ova žudila je tad za onom zehrom pažnje i onim dodirom što bi prijeki lijek za kahar što na duši leži.



Ali znala sam da će trenutak slabosti i slasti doći i naplatiti svoj danak boli,kao što sam znala da će ova tišina i ćutanje s tvoje strane štipati i gristi oči krvave.Znala sam ja ,ali očito ti nisi.

Sve se u životu plaća..pa tako i ja ću platiti svoje

Ali ne brini ti,jer od tebe nikad i nisam očekivala ništa,niti sam imala neke skrivene namjere ..nisam Bože me sačuvaj.

21.01.2009.

...

Veceras ti nemam nisto za reci
osim da sam tuzna i sva nekako sjetna
zato veceras pricajmo  ocima
 Ja i TI
kao onda kada smo . . .

21.01.2009.

NOĆNA

Noć se lagano spušta na moj grad
oblaci jurišaju nekim prostranstvima
dalekim,gluhim

u daljini čujem sirene,
prigušene zvuke kočnica i fijuk vjetra što
kida i briše sve za sobom.

pale se svjetla negdje u daljini.
vidim..
ko krijesnice u noći žmirkaju tačkice
dok sjene lelujaju na povjetarcu
i mrse konce danu što  poslednjim daškom kroti
sunce i svjetlost što bježi iza brda
tamo negdje iza one humnke .

ovija me neki mir...
..koji nije moj ..
koji me potapa kao voda
list nevješto zgužvanog papira

prepuštam se tišini
zatvaram oči i dopuštam da me vjetar
miluje po vratu..kosi,
da na trepavice padne kap kiše
i onog proljetnog polena što ga mirišem u zraku...

prepušam se da me noć obavije cijelu
i uvuče u izbe svog skladnog obzorja.

Prepuštam se...

21.01.2009.

Usnila sam sanak

Opet kiša..i to neka dosadna,sitna..ona od koje ti se i duša kvasi,natapa ,pa nakon nekog vremena osjetiš kako se skuplja i u grudma steže...malen joj prostor za menevar,nema mjesta da diše slobodno,da udahne onu zehru zraka i da razgali ovaj kahar što mi jutros na grudi pao.Ćujem kako se kapljice razbijaju o prozore i klize niz ramove razbijene u stotinu paramparčadi...gledam kako se cijede i nestaju na prljavom pločniku ulice ...pomislih na tren "ehhh kad bih se mogla ovako razbiti,kad bih mogla ovako u trenu nestati na tvom dlanu"...a onda mozak proradi brzinom svjetlosti i otrijezni me ...zar ti nije bilo dosta sinoć veli mi,zar se nisi prošlu noć gušila u snovima i na dlanovima se razgolitila  kao na ranom proljetnom suncu...O , ti luda ženo zar nisi pokopala ta sjećanja?,zar im nisi  i bijele ćefine obukla i  mošusom natopila da ih crna zemlja proguta.?Zar nije ljubav uvehla kao cvijeće ono što ubrala si nekad kao djevojčica na poljima sjete?

Ma koga to zavaravaš ljutito srce odgovara...ako je zaboravljeno zašto se u snovima vraća?

svaki dodir,poljubac,otisak na koži..sve je tako jasno,tako stvarno ,da poželim da se nikad ne probudim...ne ne želim zora da osvane...molim je još za koji tren,bar za još jedan dodir,pogled u ona dva snena oka...ali jutro ipak dođe i ja opet što vidim jesu ove kapi kiše,što kapaju,liju..potapaju dušu i u svoj hal je vuku...

20.01.2009.

IGRA

gledam te nekim drugim očima

upravo onako kako ne treba,

kako ne bih nikako smjela.

ali svejedno to činim i uporno

se saplićem o tebe i tvoje nemire

koje osjetim po sebi kako gmižu

i kao plima prave one vrtloge u meni

što kuhljaju i mute moja bistra mora.

 

osjećam nešto čudno u vazduhu

kao da šalješ one svoje đavole da

me miluju po vratu i uz fijuk vjetra šapuću

one riječi od kojih se naježim cijela

pa u trenu nepažnje počinjem da

tonem i osipam se  o litice tvoje vanjštine grube

 

igraš na sve i ništa,

i  kao vješti kockar ulažeš sve žetone

na moje slabosti i onu crvenu svilu

što niz tijelo stidno se pripija,

dok ti licem smješak kao sjena

bježi čas na jednu čas na drugu stranu usana.

 

zadovoljno trljaš ruke i prste preplićeš

u splet koji asociraju na dodire

koji će sasvim slučajno okrznuti mi rame

i povesti me kao srnu žednu do izvora koji obećavaju

slatkasti napitak i leksir života.

 

i ne shvataš da nedostaje riječ

koja rješava tajnu i igru

jer ti već nosiš pobjednički barjak

i hvališ se svojim šarmom koji nikad ne izdaje.

 

uložio si sve dragi moj

ali si ponos zaboravio ...

to čudo koje će  boljeti danima te

poslije mene ...

 

 

 

20.01.2009.

A KAD DOĐEŠ

Ležaćemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pričati.
Jako tiho i blisko.
Dodirivaću te dok budeš govorio
Nježno.
Samo jagodicama prstiju.
Ispitivaću njima tvoje lice.
Usne.
Očne kapke.
Vrhove usiju i onaj dio  tačno iza njih.

Na svakom dijelu tvog lica zadrzaću se čitavu vječnost da bih kasnije kad
ne budeš pored mene i kad zatvorim oči
mogla  tačno da te dočaram.

Vrat.

Ramena.

Prelaziću rukama preko cijelog tvog tela.

Blago.
Polako.
Nevino.
Dječije.
Ispitivaćemo i otkrivati jedno drugo.
Ljubićemo se samo vrhovima usana.

Daću ti svu nježnost ovog svijeta.

Daću ti svu nevinost koju imam.

I kad budem spustila ruku na tvoje grudi i kad ona klizne između tvojih
nogu, opet ce sve biti potpuno nevino.
Otvaraću te kao najnježniji cvijet  koji postoji.

Ti i jesi cvijet

Vrijeme će stajati.
Postojaće samo nježnost.
Bliskost.
Toplina.
Ispunjenost.

Zatvoriću oči i tako zatvorenih očiju vidjet ću  te isto onako jasno
kao da te
gledam.

Samo vrhovima prstiju.

I pričaćeš mi sta želiš.
Šta voliš.
Ko si.
Gdje si.
Zašto si.
Govorit ćeš riječima, pokretima, mirisima, slutnjama.

Otkriću tada na tebi neki dio tvog tijela koji će zauvjek ostati moj.
Bez obzira na sve, nosiću ga u sebi i kad sjećanje na nas bude samo
slatka
izmaglica.
Možda će to biti tvoj bok, možda dio leđa, možda dio butine.
Ili šake, stopala.
Ali taj dio će uvijek biti samo moj ma sa koliko žena budeš poslije bio.

I kad budeš rješio  da odeš iz mog života...

Hrabriji,
Jači
Samouvjereniji
Neranjiv
Pomiren
Svoj
Slobodan

... bicu srećna

Tebe više niko nikad neće imati.

Ja ne želim da te imam.
Ja hoću da ti se dam.

I tada ćeš znati šta je ljubav.
Shvatićeš da mogu da se vole samo oni koji su slobodni.
Shvatit ćeš da nema ljubavi tamo gde postoji zavisnost.

I kad nekom budeš rekao da ga voliš govorit ćeš  mu to pun i jak.
20.01.2009.

OPREZNO KORAČAJ

Prođi kroz moja sjećanja

kao po usnulom prašljavom drumu

hitro i oprezno .

 

Odmjeri svaki korak  i svaku stopu

spuštaj s dozom nesigurnosti

kao da hodaš s povezom na očima .

 

Budi pažljiv

jer može se desiti da potučeš

na moje srce i da te ubode trn što izniče na njemu

pa da ti se zatruje ljubavlju ta plava gospodska krv.

 

Zato koračaj oprezno i tiho

19.01.2009.

CARICA ILI ROBINJA

Dao si mi carstvo , cjeli život na dlanu...sva prostranstva tvojih plavih očiju, i doline tvojih grudi.Ali ja nisam znala biti carica i gopodar tvog života.Sputavalo me sve, pa čak i navika da budem uz tebe.U trenutku oholosti i sujete gorde izabrah ropstvo, jer sam mislila da ću te tako voljeti više i slobodnije.Vjerovala sam da ako te budem voljela iz daljine i potajno manje ću te povrijediti i manje ću nanijeti štete oboma.Sad vidim da sam pogriješila.Pogazila sam sve snove, satrla do temelja sve u što nekad vjerovala sam.Postala sam žena koja ide nasuprot srca  i svojih želja ali još nikako nisam naučila kako da idem nasuprot tebe...jer još uvijek me  sve tebe vuče,kao prokletstvo tvoje oči me još uvijek u snu progone pa ti više ni na počinku smiraja nemam...postala sam avet koja se plaši čak i sjenke svoje i svog odraza u ogledalu.

Postadoh rob ljubavi ove, a sve što sam htjela bio je miran život i san pored tvojih skuta.Ni u čemu nisam uspjela...pa čak ni u tome da te zaboravim....

18.01.2009.

k vragu nek ide sve

Čudno..ne tako davno rekoh ti da kada rijeci presahnu i kad iz mene ne budes cuo vise niti jednu jedinu rijec tada sam znaj prestala da te volim.

Evo danas se desi i to cudo..niti  jedno jedino slovo nece da izadje iz mene,stojim pred tobom nijema kao voštana figura i sa zaprepaštenjem posmatram svoj odraz u zjenici tvog oka...

rijeci su presušile ali opet te volim...

k vragu,izgubih i ovu opkladu ..srce je nadigralo razum..opet!

17.01.2009.

...

Zasijeci stablo i pustice sok.

Baci kamen u bezdan ,odjeknut ce.

Pa kako onda ocekujes od mene da budem nijema i da ne krvarim svaki puta kada me ti do kosti probodes?

16.01.2009.

KOJI LI SI?

Dzelat moj ti li si?

Nemir moj da li si?

15.01.2009.

KAD SVE PROĐE

Kad se slabosti pomute

i kad ova luda glava uzburka misli

što leže kao učmale u nekom

ćorsokaku onih skrivenih vijuga

da li ćes i tada isplivati na površinu mog žica

i kao nekad izazvati drhtaj na koži

i one čudne trnce što tijelom

kao gladni mravi puze.

 

Kad strasti se uguše pod naslagom godina

i kad umjesto mojih dodira budeš čuo

samo blago pucketanje kostiju

da li ćeš i tada puštati one uzdahe

u kojima sam se nekad gušila i kao mamena

tebi u zagrljaj hitala.

 

Hoćeš  li bar tad dati malo mira

ovoj duši prokletoj?

 

15.01.2009.

ZIVOT JE LIJEP

DOBIH OVO JUTROS OD SVOJE DRAGE PRIJATELJICE PA SE ODLUCIH DA PODIJELIM S VAMA:
Zivot je da se zivi To je jedina njegova svrha,ne zamarajte se pitanjima njegovog smisla.

Uvek radite ono sto Vama odgovara Vi ste sami sebi ono najvrednije sto posedujete.Niko nece ceniti vas napor da nekom budete dobri,ako pre svega,niste zadovoljili svoje potrebe.

Nikada se ne pravdajte i ne dajte razloge zasto nesto cinite. Nesto radite,zato sto to Vama prija.
Nikakav drugi razlog nije potreban.

Dozvoljeno je sve sto ne skodi drugima i sto se ne kosi sa licnim osecajem morala i pravde. Okanite se predrasuda i kocnica koji su vam drugi uvrteli u glavu.
Zivot svejedno prolazi,dok se Vi grizete kajanjem i laznim moralom.

Uvek radite tako da sebe mozete pogledati u oci na kraju svakog dana.

Novac,karijera,uspeh...to su norme koje su DRUGI postavili. Postavite sebi licne ciljeve. Ostvarite ono sto zelite bas vi,i napravite sebi zivot koji vama odgovara.
To je jedina sreca.

Tragajte za osecajem licne ispunjenosti i zadovoljstva. Ako jurite za onim sto treba da se dopadne komsiji ili kolegi samo hranite tudju zavist i licnu sujetu.

Naucite da uzivate u muzici,dokolici,izlascima i zalascima sunca...tisini.

Zivot je lep i uvek je bio za svakog,osim za one koji se drznu da imaju vise od onog sto mogu da progutaju. Vase zdravlje jedino sto je vazno,ne brinite se oko gluposti jer je to najbrzi put da se razbolite... Uzivajte u zivotu jer i on stari sa nama,danas smo mladi,zdravi i lepi...nase "sutra" nam niko nije obecao.

Zivot jeste lep.

Maja Jakovljevic
14.01.2009.

NE ZNAŠ TI

Ne znaš ti kako bole prazne riječi
i ona škrta obećanja
što sa tvojih usana kao bujica svake noći krenu
kad izmoren od lutanja i provoda
na moja vrata bez imalo srama i stida pokucaš.

Ne znaš ti kako je kad svaku noć
sam u postelju liježeš i jastuk
natopljen grijehom i suzama stežeš
čekajuć zoru i prevaru novu.

Ma ne znaš ti ni kako je glumiti sreću
pred drugima i u oči gledati ih
dok se licemjerno smješkaju
i iza leđa  podgurkuju uvijek kad prođemo
ulicom sa onim plastičnim osmjehom na licu
i kad onim olovnim koracima kročimo u novo sutra
svjesni da se ništa neće promjeniti.

jer ti ćes opet nestati u noći
a ja,
ja ću   opet podupirati hladan  zid
stiskajuć nade u grudima
i želje što već odavno iz njedara pustih bježe.

ne znaš ti....
jer tebe sve ovo i ne dotiče  zar ne?
 

 
14.01.2009.

IDEALAN MUSKARAC

Idealan muškarac nazove tek toliko da ti kaže dobro jutro.
Ispriča se toplim poljupcem kad zakasni na dogovor.
Pokloni ti cvijet jer ti je nerođendan i jer je nevalantinovo, eto tako iz čista mira.
Idealan muškarac je onaj koji je u stanju satima slušati tvoja naklapanja.
Dovoljno je pametan da shvati da mu je važno sve ono što je i tebi važno.
Zagrli te kad si ljuta, umorna, nervozna.
Izigrava klovna da bi izmamio osmijeh na tvoje lice.
Idealan muškarac nikada neće izreći rečenicu - Opet PMS?
Idealan muškarac zna kuhati, ne mora se vikati na njega da nešto obavi u kući.
Zna kako funkcionise masina, metla, usisavač, a ne samo kako radi daljinski i telefon.
Idealan muškarac je ravnopravan partner u životu a ne dječak kojeg vučeš na leđima kroz zajednički život
to je onaj koji ti kaže' ljepotice' umjesto'sexy',
koji te zove kada si završila razgovor sa njim,
onaj koji ostaje budan samo da bi vidio kako ti spavaš,
onaj koji te ljubi u čelo,
koji želi da ti pokaže svijet kada si nedotjerana,
koji te uzme za ruku pred svojim prijateljima,
onaj koji te stalno podsjeća koliko si mu važna i koliko je sretan sto te ima,
onaj koji kada razgovara sa svojim prijateljima kaže : 'To je ona...
Idealan muškarac stoji ispred i iza svoje žene.
On je vitez iako psuje.
On je divan i kad popije.
On je stijena kad se ona rasipa u pijesak.
On je led kada ona gori.
Tu je da je dočeka raširenih ruku da se sakrije od svega što ju muči i smeta.
Tu je da je pogladi po glavi, obriše suzu i kaže joj - Volim te.
 
14.01.2009.

VOLIM TE

Volim kad ti ne moram reci niti jednu jedinu rijec,

kad je dovoljno samo da te pogledam i da razumijes svaku moju misao.

Volim i to sto me jedino ti znas da naljutis i nasmijes u istoj minuti

pa vec u sljedecem trenutku zaboravim sve razloge i bubice sto jurisale su sicusnim bicem.

Volim sto te volim!

13.01.2009.

Falis mi...

Ako ti priznam da te volim da li me to cini slabom i ranjivom?

Ako pak precutim znaci li to da sam previse tvrdoglava i da od svog ponosa ne vidim ni pedalj dalje?

Ne znam....vise ni u sto nisam sigurna osim u cinjenicu da mi uzasno falis ,i da bez tebe uopce ne znam vise da funkcionisem.

 

 

13.01.2009.

DANAS SAM NJEZNIJA NO IKADA

danas sam njeznija no ikada

barem mi se tako cini...

strepim ti cijela

dok koza vapi za onim dodirima

i prstima sto raspiruju strasti

zatrpane u nutrini mene

pa dok ti u zagrljaj hitim

osjecam da se osipam kao pjesak obale

sto tone i nestaje negdje u beskraju tvojih pogleda.

 

danas zelim cuti one slatke rijeci

kako sa tvojih usana kao poplasene ptice

meni na ramena stidno slijecu

svirajuc note sto titraju izmedju

onog blagog osmjeha i one malene rupice na bradi.

 

danas mi se cini da te volim vise no ikada

i bas mi prija ....

 

12.01.2009.

SLAB SI NA MENE KOLKO I JA NA TEBE

Ako se desi pa me uhvati onaj

trenutak slabosti

i opet mi dođeš u misli,

znaj da neću oklijevati niti jednog jedinog trena.

 

Ogrnut ću se velom noći

i onih strasti što još kuhljaju u meni

i pod okriljem kapljica požude

tebi ću u postelju hladnu se uvuć.

 

Znam, nećeš se opirati,

nećeš imati snage izusti niti jednu jedinu riječ,

samo ćeš

raširiti  ruke sklopljene niz bedra ona pusta

i pustiti me da pustošim tim njedrima.

 

Dozvolićeš mi opet

da kao oluja izlijem bjesnilo

na tom tijelu što još uvjek kao neko

drevno prokletstvo me mami.

 I kao nekad pustićeš da te ugrizem

i ostavim onaj modri trag

koji će te sutra podsjećati na mene

i na tvoju slabost prema meni,

jer htio to priznati ili ne

još uvijek si slab na mene

 

 

12.01.2009.

NEGDJE POSTOJI NEKO

Negdje postoji neko
čije se oči pridignu
htijući upiti
moj glas;
negdje postoji neko
čije se ruke vođene željom
pretvore u san;
negdje postoji neko
ko razumije savršeni sklad
besmislenih riječi;
negdje postoji neko
čiji damari tuku
rastapajući mi
niti;
negdje postoji neko
ko dodaje mi boje
kada oslikati želim
san.

Negdje postoji neko
ko zarobljenu drži
u krletci zlatnoj
moju misao.

A taj neko si ti...
M.J.
12.01.2009.

Slobodno me zovi Minchi

Koliko noći sam provela u bunilu

lomeć korake kao neke figurice od stakla,

koliko samo  uzdaha sam bacila u vjetar

i suza pustila niz rijeku

nadajuć se da će ih voda

uspjeti odnjeti, i sprati

one slane tragove na licu što pekli su

i kvasili dušu, pa je negdje

i ona zarobljena između sjete i krivice

počela da truli.

 

koliko lažnih zagrljaja

i poljubaca nosih na sebi

i tijelu što vapilo je za onu mrvu nježnosti

i toplinom grudi.

koliko samo pogleda spustih na tlo

nemoćna bilo sto reći...

 

koliko te  voljeh živeć u zabludi

da ću ikada drugom moći pokloniti dio sebe

i da ću ikada s drugim osjetiti onaj

slatki drhtaj,onaj nježni uzdah

da ću nekome drugom na grudma spiti

i otkucaje mira mu na dlanovima nizati

 

ali evo spim,

pored drugog uzglavlja se budim

i svejedno se čudim

kako me ne boli i kako sam to opet spokojna....

 

 

10.01.2009.

OPET

Opet mi dolaziš na vrata

i bez imalo kajanja i stida kucaš

tim promrzlim prstima

noseć pun kofer gorućih želja

i onih strasti što ti opet struje i

kao divllje zvijeri udaraju u svaki

damar tvog tijela.

 

Opet ti se predajem i na tijelu grijem

dok od čeznje drćem

i na dlanu ti nestajem

kao kap vode što stidno se upija i pod kožom gubi.

 

Opet srljamo u propast i pri tome ne

pokazujemo ni trun kajanja ni straha,

na licima nam  se ne vidi niti  onaj jedan jedini

trag krivice

koja bi nam sutra olakšala sve,

kojoj bi sutra mogli prepisati

ovaj trenutak slabosi.

 

opet i iznova se saplićem

o tebe i tvoje dodire....

 

09.01.2009.

LAZNI OSMJEH

 I ne pitaj me sto se ruke jos

uvijek u tvoje zagrljaje saplicu

i sto usnama ovim te dozivam

kad dobro znas da jedino s tobom

mir mogu naci

i bar na tren pobjeci

od njega,onih laznih osmjeha

i obecanja koja znam da nikuda ne vode.

 

ne pitaj me ni sta cu sutra

kada odes i opet nestanes iz mog zivota.

ne zelim da mislim na sutra, ni one dane

sto predstoje,

pusti da na grudima ti raspirim

stare vatre zar i da sve one drhtaje

prospem po tebi

u onom trenutku kad ti se upletem u tijelo

i kad usnama budem trazila tvoje poljubce gresne

 

ne reci mi da zazmirim

hocu da te gledam u oci i da vidim

onu sjenu sto ti ponire u oku

i nestaje na dlanu.

hocu ponovo da vidim onu zenu

sto unosi nemir i razum u mutljag pretvara

kad se u tvoj lazni osmjeh kune.

 

09.01.2009.

PADAĆE SNJEGOVI...SLUTIM

Mirišem snijeg u zraku

Kao što  mirišem svaku prevaru tvoju

I svaki njen ugriz na tijelu nevješto ostavljen..

Crni oblaci jurišaju beskrajem

Noseć kiše i oluje što će večeras

Bjesniti nekim prostranstvima gluhim

 Posteljama nekim dalekim,hladnim

A nekada su sve pustoši bile ovdje

Nekada su sve kiše padale samo tu,

Pored uzglavlja mog.

 

Padaće snijegovi večeras,slutim

Prekriće sve tragove crvene

Na košuljama tvojim,pa ih nećeš morati

Sam više kriti,niti prste svoje prljati

Jeftinom šminkom što ju namjerno

Ostavlja tu pored mog ogledala.

 

Ne moraš se truditi i  skrivati tragove njenih štikli

Niz staze što vode od našeg doma

Sve će to dragi sprati crne kiše

I prekriti pahulje bijele što ih slutim

 

 

Sakrit će i ove nemire što svaku noć s nama

U postelju liježu

I ovaj lažni osmjeh koji stavljamo na lica

Kad pred drugima glumimo sreću i savršenstvo,

A dobro znamo da smo samo na kilometre od savršenog,

Te ogromne daljine koje između tvojih prevara

I mojih skretanja pogleda u stranu

Nikad nismo uspjeli preći.

 

 

Padaće snjegovi večeras, slutim..

08.01.2009.

IGRA

Zažmuri i pokušaj me pronaći

Pod trepavicom tog snenog oka ..

 

 

Sad duboko udahni i reci mi da li

Osjetiš  ovaj nemir moj

Kad se po  meni prolije  i kad me čeznja u

Svoj nefs povuče

Kad ni uzdah ni treptaj se iz duše ne otme

A da tebe u njem nema.

 

Jel možeš osjetiti onaj slatki drhtaj

Tijela kad mi svaki damar zatreperi

Pa se ove ruke kao dvije gladne zmije

Oviju oko tvog vrata trazeć vatru u tebi

I vulkan onih želja što samo ja ti

Još uvijek potpirujem.

 

Slutiš  li uopće ovu bujicu strasti

Što juriša unutrinom mojom

Kad ti se u tijelo zapletem

I kad  niz bedra pređem

Znojnim dlanovima kao

Umornim psima tragačima.

 

A sad otvori oči i dotakni me

Kao što si to uradio u svojoj mašti…

07.01.2009.

DLAN

ne stezi tu pesnicu

i ne lomi mi snove sto ti ih

nekada davno polozih na dlan,

 

rasiri prste sto se skupljaju u grcu

i otvori taj svijet

prepun otisaka ,ispresjecanih puteva

i nikad ostvarenih zelja.

 

pusti da kao onda kad smo se sreli

pronadjem onu svoju crticu

duboko usjecenu u tebi

da lagano spustim svoj obraz na nju

i da je zauvjek zapecatim

slanim poljupcem

sto mi na usnama drsce.

06.01.2009.

NE TRAZI KRIVCA

nisu krive ove noci lude sto me

svaki puta njemu mame,

nit koraci ovi kleti sto kao mameni

njemu u postelju hite.

 

ne krivi ni ove ruke

sto mu se oko vrata svaki puta vjesaju

dok kao davljenik trazim

onu trunku nade i spasa,

jer zeljna sam dodira i pogleda

i onog laznog treptaja da mi kao nekad tijelom prostruji...

 

ne trazi krivca  mi na tijelu

jer tu vise neces naci nista sem

njegovih tragova na kozi

i onog ugriza na desnoj strani ramena

 

ne trazi vise nista sada kada je i suvise kasno

kada vec odavno vise nicega nema...

05.01.2009.

kad su rijeci suvisne

dok misli jure glavom kao pomahnitale ja se borim za onaj dasak zraka i ruku koja ce me povuci sa dna....

ali znam da ta ruka nece biti tvoja...

i ne znam da li da zalim ili da se radujem

.. ..zapravo u ovom trenutku ne znam nista .

.osjecam se prazno..isprazno..ali cudno nekako mi ovo stanje sada najbolje i odgovara...

04.01.2009.

3 in 1

Zapleti mi prste u tijelo

Zeljno dodira

I uzdahom mi predji preko njedara vrelih.

 

 

Zazmuri i pokusaj mi

Pronaci lik ispod tih kapaka teskih.

Poronadji  me u  tom plavetnilu svog oka

I udahni zivot toj sjeni sto se krije ispod tvog bica..

 

 

 Ucini to tako da mi svaki damar zatreperi

Kad me za usne ugrizes

I kad  znojnim dlanovima budes prelazio

Preko dolina strasti trazec izvore

Onih bujalih zelja..

 

 

Ukroti ove trnce sto niz goruca bedra

Po tebi klize i kao podivljale zvjeri

Traze utociste u tom vrelom zagrljaju

Dok ti se ruke oko mog  struka lome

I onu pozudu njedre u kapljicama znoja

Sto ti ih brisem sa cela.

 

Uzburkaj sva moja mora kad

Me plime uz tvoje obale skrse

Pa u trenu nestanem u tebi.

 

dijetenoci
<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
180588

Powered by Blogger.ba