dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

29.10.2008.

I SVIJECA CE DA DOGORI

Samo je plamen svijece dijelio prazninu izmedju njih.

Jedva se ista moglo nazrijeti osim ona dva para ociju i tisine koja se nozem mogla rezati.

Sjedjeli su nasuprot jedno drugom i cutali....Tek ponekad bi joj se otmi kratki uzdah koji bi se prolomi sobom kao udar groma, i tek s vremena na vrijeme bljesni bi onaj sjaj u ocima.

Da li je to bila poslednja varnica one zadnje iskre tinjale ljubavi ili mozda samo odsjaj svijece na stolu..ne znam.

On je bio odsutan i ozbiljan..i cini mi se nekako prazan.Tek ponekada bi ga izdaj onaj grc na licu i tek tada bi znala da je ziv.Gledao je negdje u daljinu i prebirao po tamnim kutevima  svojih misli, po onim najskrivenijim coskovima ubudjale proslosti.

Te veceri nisu morali nista jedno drugome reci, jer odavno vec sve bi receno .Znali su  da je ovo poslednja vecera, da je ovo poslednja svijeca sto gori izmedju njih i da je ovo poslednji plamen ljubavi.

Nisu htjeli da kvare i ovu zadnju veceru, da i veceras ispale strijele namocene otrovom i cemerom.I da gadjaju nasumice jedno drugo.Ne, veceras nece biti zasjeda, ispaljenih strijela, razbacanog otrova, veceras nece biti teskih rijeci.Veceras ce mirno sjediti i cekati da svijeca dogori, da plamen nestane u vosku i da ugasne i poslednja ziska vatre u njima.

A onda ce ustati i svako kreuti na svoju stranu.

Jos samo veceras ce zauzeti svako svoju stranu kreveta, i jos samo veceras ce dva tijela grijati ovu hladnu postelju, a sutra, sutra ce svako birati neku novu stranu , neke nove postelje.

Jer vec sutra ce biti dva stranca.

Vani je padao snijeg...I bolje je tako mislila je u sebi dok je lezala na svom cosku kreveta...barem ce prividno prekriti ovu sramotu, ako nista drugo barem ce zavejati one stope koje ce ujutru ostaviti na promrzloj stazi.

Tako barem nece vidjeti stope u snijegu i nece moci pratiti puteljak kojim ce ujutru otici.

Eto i vrijeme nam veceras ide na ruku, promrmlja u polumraku...

Da, procjedi kroz zube...

A zatim uzdahnuse oboje, nekako u isti cas..spojise se uzdasi, poslednji put se prolomise sobom, razbise se o zidove i vratise u postelju.Utonuse u san koji ce veceras zajedno sa njima sanjati otvorenih ociju.

Jos samo veceras ce cuti dah onog drugog, jos samo ovu noc ce cuti otkucaje srca pored  sebe, a vec sutra slusace tisinu i snjegove sto veju.

Jos samo ovu noc ce provesti budni zajedno.Nju ce gristi za oci onaj kofer pored vrata i ona skinuta vera na nocnom ormaricu, a njega ce boliti onaj polomljeni ram s njihovog vjencanja i ona pokidana bijela haljina u ormaru.

A vec sutra ce biti neki novi ram, neka nova haljina, vec sutra ce biti neka nova bol.

Jer neka noc mora biti poslednja i nesto mora biti sto boli UVIJEK!

29.10.2008.

Pjescani sat

Pjescani sat i zrno pjeska u njemu sto

lijeno se vuce prema dnu.

Klize dani i cijede se sati  po staklenoj stjenci

kao rosa po prozoru samrtnika,

dok razmisljam da li da ga okrenem

da krene ispocetka

ili da pustim i ovo poslednje zrno da padne na dno.

29.10.2008.

Sve ce se ovo danas, jednom zvati juce

Sve ce proci.

Ali kakva je to utjeha?

Proci ce radost, proci ce i ljubav , proci ce i zivot.

Zar je nada u tome da sve prodje?

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
216186

Powered by Blogger.ba