dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

22.10.2008.

VRATICE SE RODE ( XII dio)

Skoro pa bezivotno tijelo je lezalo u bolesnickoj postelji, miris bolesti, trulezi gusio je i onaj najmanji dasak zraka.Smrt je grabezljivo kruzila oko bolesnickih postelja i hlapljivo cekala svoj plijen, svoju novu zrtvu, da ju  povede u ponor i beznadje.Gotovo da se moglo naslutiti ono lebdenje dusa iznad bolesnickih postelja...lutale su izgubljene negdje izmedju zivota i smrti.. i cekale.Jos je rano bilo za polazak i vjecni pocinak, cula sam jecaje duse..kao  i onaj drugi glas koji poziva u vjecni smiraj dusu sto se kori.

Prisla sam krevetu i kao utopljenik se uhvatila o ruku koja je bezivotno vjesila niz stranicu kreveta.Bila je hladna i blijeda.Ni kapi krvi , ni traga zivota u njoj nije bilo..samo hladnoca od koje sam se jezila i protrnula sva u casu.To je ista ona ruka koja me hranila, to je ista ona koja me milovala, koja me  vodila kroz zivot.To su isti oni urezi na dlanovima, isti oni putevi kojima smo hodile..Evo ih tu su, isprekidani,kao sto je bio i nas zivot cjeli, to su isti oni prsti koji su me grdili i opominjali..sve je isto, samo sto nista vise isto nije bilo.Sve je vapilo za zivotom, za onim damarom da opet krene da udara , da tuce i grabi naprijed svom snagom.Ali sve molitve ostale su njeme i gluhe,,,

Pocela sam da je dozivam, i tresem za ruku..

Mama, probudi se, mama to sam ja , Minka..vidis da sam dosla ..molim te mama otvori oci..ali odgovora nije bilo, nikakvog znaka, treptaja, niti jednog jedinog uzdaha..samo tisina....

Suze kao slapovi krenule su da se strmoglavljuju niz lice, jecala sam. To  je jos vise davalo neki jasan krik mom glasu dok je dozivao mamu da se probudi...ne ovo ne moze biti istina,,,zovite doktora nek je probudi, zelim natrag svoju mamu

.Mama molim te pogledaj me, otvori oci barem na trenutak ..jecala sam  istodobno  joj podizuc ocne kapke. Trazila sam zivot ispod njih, dusu u njima...ali nicega nije bilo ..samo nejasni obrisi mog uplakonog lica svijetlili su u njima....

Majka je stojala pored mene i plakala lomeci svoje staracke prste.Rastrgana izmedju boli i straha, razapeta izmedju zivota i smrti gledala je u cas u mene, cas u mamu...nije nista govorila, po prvi puta u zivotu nije znala sta treba reci i sta treba uraditi.

Uvjek je bila hrabra i odvazna zena, tako je odgajala moju mamu, tako je dodgajala poslije i mene.Ali sad ju je hrabrost napustala ... rusila se kao kula od karata..i dovoljan je bio jedan mali pir vjetra, jedan lagani povjetarac da ju srusi.

Stojale smo iznad kreveta i cekale neki znak, neko cudo da se desi, ali ni cuda se ne desavaju tako lako, pogotovo ne onda kada ih covjek treba najvise i kada ih se iscekuje s nestrpljenjem.

 

(TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
168456

Powered by Blogger.ba