dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

18.10.2008.

VRATICE SE RODE ( IX dio)

Hazemova smrt pogodila je sve, ali cini mi se nekako najvise Minku.Bila je jos uvjek samo dijete, i tesko je bilo njenom malom umu pojmiti neke stvari, tesko je bilo prihvatiti gubitak, jos jedan udarac zivota.Deda je bio njen oslonac, centar njenog malog svemira.Oko cega ce sada njen zivot da se okrece, u koje sunce ce sada da gleda.koje ruke ce sada da je stite i griju? ..Bila je potistena danima, i samo je sjedila u svom budzaku, onom malom kutku na kraju sobe i buljila u prazan kauc gdje je deda lezao.Imali su toliko planova, toliko toga zajedno su htjeli da urade, a sada je dosao kraj svemu...samo jedan blagi potres i sve se srusi u trenu, kao kula od karata.Zivot dobi ogrmnu pukotini i prazninu koju niko i nista nije mogao zakrpiti, zazidati.

Dani su prolazili i bol je polahko blijedila..sjecam se da je majka govorila..ne daj Boze da ona bol ostane uvjek, covjek bi crko.Ipak nekada i vrijeme radi za nas .Zivot je djeco draga bara,,,baceni smo u nju s nekom namjerom, jer sve u zivotu se desava s razlogom, a na nama je da odlucimo da li cemo da plivamo ili potonemo.I zaista bila je upravu.

Minka je  odlucila da pliva i da grabi svom svojom snagom naprijed.Sto zbog sebe same ,sto zbog ljudi koji su bili uz nju.

Ali godine koje su slijedile nisu bile nimalo lahke, donijele su nova iskusenja, nove bitke koje je trebalo izboriti.Zivot je Minku natjerao da odraste brze i da izraste u pravog borca.Nije znala za poraz, toga u njenom zivotu nije smjelo da bude, to je bio luksuz koji se skupo placao.I taman kad se cinilo da su se sve kockice poslozile u jedan mozaik zivota, desi se nesto sto je poljulja iz korijena, sto joj izmace tlo pod nogama.

Ne sjecam se jasno bas svih detalja, ni kako se sve desilo, mozda upravo je bujica tih emocija i straha dovela do toga da sjecanja na taj period utamnicim u podrumima svog tada jos djecijeg uma.Sjecam se da sam bila u skoli tog dana, cetvrti razred osnovne skole sam bila.Stigla sam kuci ranije nego li obicnio...u kuci je bila mukla tisina, samo je majka sjedila pored peci u mutvaku i plakala.Noge su mi se oduzele, i jedvada sam uspjela izustiti,majka sta je bilo, zasto places?

Samo me pogledala i ruknula u jos veci plac...knedla je stala u grlu, neki osjecaj nepojmljive hladnoce ukocio je cijelo tijelo..samo sam uspjela reci gdje mi je mama? Sta se desilo mami?

 

(TO BE CONTINUED)

 

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
168456

Powered by Blogger.ba