dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

18.10.2008.

MOJE SVECANO POTPISIVANJE DEKLARACIJE

Sinoc je bilo upriliceno drugo zvanicno okupljanje "Poguzija", na kojem smo potpisali i svecano se obavezali da smo poguzije, kazu mene su primili u udruzenje nebil me udebljali..hehh..hajd eto da i to cudo vidimo, ako uspiju, te zene su carobnjaci!

Helem izmedju ostalog rekle su da ce na drugom okupljanju meni oduzeti mobitel, jer sam sinoc "precerala"..sram  da me bude, bas sam nekulturna, ali zato je kriv ..ma hajd nije ni bitno,prepoznace se on svakako....:) Ali bolje mu je bilo da je dosao nego sto smo se bihuzurili tipkanjem poruka, barem bi se najeo ko cojk, i pri tome bi vidio nesto slatko (Mene naravno)..hehh ubice me za ovo kad procita...

Ali nisam bila ja samo opominjana..hehh tu su bile i CrazyBitch i Shizika..prosle su gore od mene.

Naime nasa draga i uvazena predsjednica je zabranila svaku vrstu ISPODSTOLNOG ili ti ga ISTOSPOLNOG pipkanja..

Mislim halooo..to je toliko nehumano, ali red je red, i mi clanovi ga moramo postovati...

Eto dragi moji, da ne gnjavim vise, ionako ce biti sve u zapisniku, kad ga nasa draga sekretarica prekuca, tako da cete ostale detalje moci tamo protabiriti...

Srdacno vas pozdravlja vasa poguzijka ..DIJETENOCI

 

18.10.2008.

VRATICE SE RODE ( IX dio)

Hazemova smrt pogodila je sve, ali cini mi se nekako najvise Minku.Bila je jos uvjek samo dijete, i tesko je bilo njenom malom umu pojmiti neke stvari, tesko je bilo prihvatiti gubitak, jos jedan udarac zivota.Deda je bio njen oslonac, centar njenog malog svemira.Oko cega ce sada njen zivot da se okrece, u koje sunce ce sada da gleda.koje ruke ce sada da je stite i griju? ..Bila je potistena danima, i samo je sjedila u svom budzaku, onom malom kutku na kraju sobe i buljila u prazan kauc gdje je deda lezao.Imali su toliko planova, toliko toga zajedno su htjeli da urade, a sada je dosao kraj svemu...samo jedan blagi potres i sve se srusi u trenu, kao kula od karata.Zivot dobi ogrmnu pukotini i prazninu koju niko i nista nije mogao zakrpiti, zazidati.

Dani su prolazili i bol je polahko blijedila..sjecam se da je majka govorila..ne daj Boze da ona bol ostane uvjek, covjek bi crko.Ipak nekada i vrijeme radi za nas .Zivot je djeco draga bara,,,baceni smo u nju s nekom namjerom, jer sve u zivotu se desava s razlogom, a na nama je da odlucimo da li cemo da plivamo ili potonemo.I zaista bila je upravu.

Minka je  odlucila da pliva i da grabi svom svojom snagom naprijed.Sto zbog sebe same ,sto zbog ljudi koji su bili uz nju.

Ali godine koje su slijedile nisu bile nimalo lahke, donijele su nova iskusenja, nove bitke koje je trebalo izboriti.Zivot je Minku natjerao da odraste brze i da izraste u pravog borca.Nije znala za poraz, toga u njenom zivotu nije smjelo da bude, to je bio luksuz koji se skupo placao.I taman kad se cinilo da su se sve kockice poslozile u jedan mozaik zivota, desi se nesto sto je poljulja iz korijena, sto joj izmace tlo pod nogama.

Ne sjecam se jasno bas svih detalja, ni kako se sve desilo, mozda upravo je bujica tih emocija i straha dovela do toga da sjecanja na taj period utamnicim u podrumima svog tada jos djecijeg uma.Sjecam se da sam bila u skoli tog dana, cetvrti razred osnovne skole sam bila.Stigla sam kuci ranije nego li obicnio...u kuci je bila mukla tisina, samo je majka sjedila pored peci u mutvaku i plakala.Noge su mi se oduzele, i jedvada sam uspjela izustiti,majka sta je bilo, zasto places?

Samo me pogledala i ruknula u jos veci plac...knedla je stala u grlu, neki osjecaj nepojmljive hladnoce ukocio je cijelo tijelo..samo sam uspjela reci gdje mi je mama? Sta se desilo mami?

 

(TO BE CONTINUED)

 

18.10.2008.

RIJEKA ZABORAVA

Prsti prepleteni u cvor

i rijeci na usnama

ko sirocad stoje nijeme i preplasene.

Hocu da ne mislim na tebe

da te ispustim iz duse

i da kao rijeka zaborava oteces od mene.

Ali svaki puta vracas se i plasis

ove divlje zvijeri moje maste

sto kao preplasene srne jurcaju bicem

i skrivaju se u sumi zaborava .

 

Pa se onda pitam

koliko treba jos vode proteci mojim slapovima i

koliko jos bujica treba preplaviti ovo umorno tijelo

da te zauvjek odnesu u mora

mrtvih zelja.

 I da te  zauvijek sahranim na dnu svojih okeana

u pjesku skrivenih strasti.

 

 

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
216187

Powered by Blogger.ba