dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

16.10.2008.

VRATICE SE RODE ( VII dio)

Cjelim putem kuci, Minka je sutjela, misli su kao poplasene zvijeri lutale  joj glavom.Bila je ljuta na sebe i svoju djeciju tvrdoglavost, nije trebala ici da ga vidi, nije smjela zadati mami i njoj dragim osobama ovoliko boli.Tek  sad je znala, tek sada svatila je da trazi od zivota nesto nemoguce, nesto sto se nikada nece desiti.

Ali mozda je i bolje ovako, pomisli u sebi.Sad barem znam, ali nikada necu razumjeti..nikada, proguli Minka sveg glasa i briznu u plac.

Deda je gledao skamenjen u nju.Znao je da ovo nece biti nimalo lahak susret, i da ce proizvesti samo jos vecu zbrku u djecijoj glavi, ali moralo se desiti, ovaj dan je morao doci.

Trebalo je Minki objasniti,reci neke stvari, ali kako pitao se Hazem,,, kako kad je ona jos uvjek samo dijete, a ovo su stvari koje je i odraslim osobama tesko reci, objasniti.

Ne smijes da places,ti si jaka djevojcica...i sto god da se tamo desilo, treba da ostavis iza sebe, i krenes dalje.Ne trebas da se osvrces natrag i vuces jos i taj teret sa sobom.Dignute glave se ide kroz zivot Minka, ovo dobro upamti.Dede nece biti uvjek pored tebe, ali zapamti da samo uzdignute glave i pogleda treba da krocis dalje kroz svijet.

Znas kako kazu, kad ti zivot da limun, ti ga uzmi i od njega napravi najsladju limunadu.

Mozda sada ne shvatas moje rijeci, ali vrlo brzo ce doci vakat kad ces razumjeti sta sam ti htio reci.Ovo je samo jedno iskusenje u nizu...nek ti to bude pouka i ideja vodilja kroz zivot.Da nikad, nikada ne napravis greske nalik ovima

.A sad, evo ti maramica, obrisi te suze da te mama i majka ne vide takvu.

Znas, zamisljala sam ga potpuno drugacije, u svim mojim snovima bude uvjek pricljiv, nasmijan i uvjek drugacije izgleda.Zamisljala sam da ima brkove, da je krupan i ogroman...da ima....ma nista deda zaboravi...samo sam previse ocekivala i previse se nadala, a nisam smjela to.Sad znam da nisam, ali bicu ja dobro.Imam vas, i meni niko vise ne treba.Imam sve sto jednom djetetu treba, a to je ljubav, ova ogromna ljubav i paznja koju mi dajete svaki dan.

Kod kuce su svi sa strepnjom cekali njihov povratak.Halida je ko muha bez glave trckarala iz avlije u kucu i obratno, sa zebnjom u srcu cekala je da se vrate i samo je molila Allaha da ne bude suza na djecijem licu, jer to mu ne bi mogla oprostii, preko toga mu ne bi mogla preci.

Povrijedio je mene , ali nece mi i djete povrijediti, to mu necu dopustiti..ne, to nikada.

Kada je ugledala oca i Minku na kapiji, kako ulaze, grudvajuci se i vukuci jedno drugo za nos..samo je blago odahnula, i razvukla usne u osmjeh .Osjetila je olaksanje kao nikada u zivotu, osjetila je onu sigurnost koja joj je bjezala vec dva dana iz duse.

Samo je gledala u oca i cekala da joj da isaret da je sve proslo hairli..Hazem to primjeti i samo potvrdno klimnu glavom.

 

Od tada je proslo mnogo vremen a Minkinog oca niko vise nikada nije ni spominjao, kao sto je bilo i do tad., Samo jednom prilikom komsija Rasim pomenu, kako je tog dana kad su isli da ga vide, Kemo vidno uznemiren psovao na svoju tad vec novu zenu, govoreci kako je bio jasan da nece nikakvog kontakta i da njemu ne treba ovo, valjda misleci na susret s djetetom.

 

 (TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
165728

Powered by Blogger.ba