dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

16.10.2008.

VRATICE SE RODE ( VIII dio)

Nije proslo mnogo vremena, a Hazem se prirazboli, i pade na postelju.Topio se kao snijeg...kopnio iz dana u dan.Od onog krupnog radnika i covjeka od dva metra , postade samo kost i koza.Nesreca nikad ne dolazi sama, govorila je majka Sena, uvjek povuce za rukav sa sobom drugu.Znala je da od ove bolesti lijeka nema i da se njenom Hazemu blizi kraj, ali zasto bas sada ? Zasto tako rano na vjecni pocinak treba poci?

Cjeli zivot se borio kao lav, isao po terenima, radio kao crv da bi obezbjedio krov nad glavom njoj i djeci, podigao ih na noge, ucinio postenim i cestitim ljudima, i sada kada treba da uzivaju u svojoj starosti, zivot joj ga oduzima.

Plakala je uz postelju dok je nocima hizmetila mu i strepila nad njegovim uzglavljem.Nudili se rodjaci da priteknu u pomoc, da je zamjene, da joj malo olaksaju, ali ona nije dala nikome.Neka me,pustite me, imat cu se kad odmarati, nije mi tesko.Kad mom Hazemu nije bilo tesko cjeli zivot da radi za mene i da mi ugadja, zasto bi meni bilo tesko sad da njemu prihizmetim.Ne odizimajte mi i ovo malo vremena sto nam je ostalo da ga provedemo zajedno...Ne bihuzurite ga jos vise, pustite ga nek boluje u miru .

Iako je lezao na samrtnickoj postelji i jecao od bolova, stalno je dozivao Minku.Bila je njegovo prvo i jedino unuce , i volio je cini mi se vise od svoje djece.Htio je da ponese taj izraz djecijeg lica sa sobom u mezar.Zovite mi Minku, vikao bi u onim trenucima kad mu je bivalo lakse,kad bi morfij ublazio bolove. Zovite mi Minku, hocu da je vidim, da bude samnom,  necu da je ostanem zeljan kad umrem.

I nije, iako je bila jos uvjek samo dijete, bila je uz njega svo vrijeme, cesljala onu sijedu kosu, mazala blijedo lice kremama, i parfemima ubijala miris trulezi i smrti.Zeljela je da  deda bude lijep, da ozdravi i da opet rade one vragolije od prije, da opet zbijaju sale na racun majke i mame, da se smiju njihovim pridikama i kritikama kad bi onako  blatnjavi iz baste usli pravac u avliju.Da beru voce , da uzgajaju sumke jagode tamo u cosku basce.

Deda bi samo blago uzdahni na njena mastanja, i tek u krajicku oka bi mu zablistaj pokoja suza.Htio je biti hrabar i ovoga puta, i bez imalo straha otici na ahiret, ali hrabrost ga je napustala iz dana u dan, izdala ga i ona.

Noc prije negoli ce preseliti, zovnu Senu, i djecu da se okupe.Htio je dati poslednje upute i reci sta im je ciniti., rece Ahmedu svom jedincu, da njemu ostavlja u amanet ovo zenskinje u kuci, da se brine o njima i da ih pazi, jer je od sada on glava kuce, Seni ostavljam svu imovinu, nju ima da slusate i postujete kao sto je bilo i do sada, a Minki mi dajte milac za kucu, nek imak Kad poraste da podigne kucu sebi, da ne bude siroce i kad odraste, nek se ne osjeca ugrozenom, sve ovo sto imam i sto sam za zivota stekao je njeno koliko i vase, i Seno, ti ces joj dati onaj prsten od mog oca sa hadza...Toliko od mene djeco moja, ti Ahmede znas sta ti je ciniti, i nikada ne zaboravi ko ti je mati i ko ti je sestra.A Minku ces da gledas kao svoje rodjeno dijete.

A sad izadjite i pustite me da odmorim....samo ti Senija ostani i pomozi mi da uzmem abdest.

Svi pognutih glava, suznih ociju napustise sobu u kojoj je Hazem lezao, a za njima izadje i majka..

Ostao je sam u sobi, cjeli zivot je bio okruzen ljudima, ali sada je htio biti sam, zelio je otici sam i bez icijeg prisustva, nije htio da mu iko ,pa cak ni njegovi najblizi vide strah u ocima i muke kad se noge omotaju jedna o drugu.

Krenu da izgovara rijeci i sehadet...

"Sjedim na koljenima, slusam.U tisini sobe, negdje iz zida,iz stropa,iz nevidljivog prostora kuca kudret sat,nezaustavljiv hod sudbine.Potapa me strah kao voda.Zivi nista ne znaju.Poucit me mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha ili bar bez uzasa.Jer, smrt je besmisao,kao i zivot"

 pogleda jos jednom u sva cetri coska sobe i ispusti dusu.

 

(TO BE CONTINUED)

16.10.2008.

VRATICE SE RODE ( VII dio)

Cjelim putem kuci, Minka je sutjela, misli su kao poplasene zvijeri lutale  joj glavom.Bila je ljuta na sebe i svoju djeciju tvrdoglavost, nije trebala ici da ga vidi, nije smjela zadati mami i njoj dragim osobama ovoliko boli.Tek  sad je znala, tek sada svatila je da trazi od zivota nesto nemoguce, nesto sto se nikada nece desiti.

Ali mozda je i bolje ovako, pomisli u sebi.Sad barem znam, ali nikada necu razumjeti..nikada, proguli Minka sveg glasa i briznu u plac.

Deda je gledao skamenjen u nju.Znao je da ovo nece biti nimalo lahak susret, i da ce proizvesti samo jos vecu zbrku u djecijoj glavi, ali moralo se desiti, ovaj dan je morao doci.

Trebalo je Minki objasniti,reci neke stvari, ali kako pitao se Hazem,,, kako kad je ona jos uvjek samo dijete, a ovo su stvari koje je i odraslim osobama tesko reci, objasniti.

Ne smijes da places,ti si jaka djevojcica...i sto god da se tamo desilo, treba da ostavis iza sebe, i krenes dalje.Ne trebas da se osvrces natrag i vuces jos i taj teret sa sobom.Dignute glave se ide kroz zivot Minka, ovo dobro upamti.Dede nece biti uvjek pored tebe, ali zapamti da samo uzdignute glave i pogleda treba da krocis dalje kroz svijet.

Znas kako kazu, kad ti zivot da limun, ti ga uzmi i od njega napravi najsladju limunadu.

Mozda sada ne shvatas moje rijeci, ali vrlo brzo ce doci vakat kad ces razumjeti sta sam ti htio reci.Ovo je samo jedno iskusenje u nizu...nek ti to bude pouka i ideja vodilja kroz zivot.Da nikad, nikada ne napravis greske nalik ovima

.A sad, evo ti maramica, obrisi te suze da te mama i majka ne vide takvu.

Znas, zamisljala sam ga potpuno drugacije, u svim mojim snovima bude uvjek pricljiv, nasmijan i uvjek drugacije izgleda.Zamisljala sam da ima brkove, da je krupan i ogroman...da ima....ma nista deda zaboravi...samo sam previse ocekivala i previse se nadala, a nisam smjela to.Sad znam da nisam, ali bicu ja dobro.Imam vas, i meni niko vise ne treba.Imam sve sto jednom djetetu treba, a to je ljubav, ova ogromna ljubav i paznja koju mi dajete svaki dan.

Kod kuce su svi sa strepnjom cekali njihov povratak.Halida je ko muha bez glave trckarala iz avlije u kucu i obratno, sa zebnjom u srcu cekala je da se vrate i samo je molila Allaha da ne bude suza na djecijem licu, jer to mu ne bi mogla oprostii, preko toga mu ne bi mogla preci.

Povrijedio je mene , ali nece mi i djete povrijediti, to mu necu dopustiti..ne, to nikada.

Kada je ugledala oca i Minku na kapiji, kako ulaze, grudvajuci se i vukuci jedno drugo za nos..samo je blago odahnula, i razvukla usne u osmjeh .Osjetila je olaksanje kao nikada u zivotu, osjetila je onu sigurnost koja joj je bjezala vec dva dana iz duse.

Samo je gledala u oca i cekala da joj da isaret da je sve proslo hairli..Hazem to primjeti i samo potvrdno klimnu glavom.

 

Od tada je proslo mnogo vremen a Minkinog oca niko vise nikada nije ni spominjao, kao sto je bilo i do tad., Samo jednom prilikom komsija Rasim pomenu, kako je tog dana kad su isli da ga vide, Kemo vidno uznemiren psovao na svoju tad vec novu zenu, govoreci kako je bio jasan da nece nikakvog kontakta i da njemu ne treba ovo, valjda misleci na susret s djetetom.

 

 (TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
216186

Powered by Blogger.ba