dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

15.10.2008.

VRATICE SE RODE ( VI dio)

Jos je bilo rano jutro, snjeg je pomalo padao i prve stope koje prodjose ulicom bile su stope Minke i dede.Dvije male stope , dva otiska nesigurnih koraka i dva cvrsta i duboka otiska Hazemovih cizama gazili su sigurnim koracima ka sudbini,,,ili cemu vec..Jedna mala promrzla rucica i druga ogromna radnicka ruka preplitale su prste i trazile toplotu u dedinom dzepu kaputa, dok su isli niz sokak, dole niz mahalu, pa na stanicu.

Sabahajrula Hazeme, gdje vi tako rano po ovom snjegu..upita Paso, stari komsija...

Allah razola ..evo poslom u carsiju nesto..ispita se deda uctivo i produzi dalje ne zelec nista objasnjavati starom liscu kojem je vec upitnik svjetlio iznad glave..

Autobus je kasnio..tako obicno biva kad covjek zuri da nesto cim prije zavrsi.To je jos vise unosilo nemir u Hazemove  trosne  i promrzle  kosti.

Ne brini deda bit ce sve dobro..rece Minka, stezuci mu ruku jos cvrsce i smjeseci se onako naivno i nevino, bas kao sto samo djeca mogu.

Znam djete , bit ce ako Bog da..potvrdi Hazem dok mu je glas titrao poput strune.

Cak je i djete primjetilo moj nemir i nerevozu..sta li ce tek on da pomisli..prozuja mu kroz glavu..

Koraci su sve bili tezi i tromiji kako su se priblizavali krugu fabrike, gdje je radio Minkin otac.

Zrak u plucima ovo dvoje putnika bio je sve rjedji, da li zbog zime ili strepnje koja je rasla u njima dvoma...Ne znam.

Hazem je bio nemiran...i samo jedno pitanje se motalo po glavi...Sta Boze ako grijesim?

Sta ako samo povrijedim jos vise ovog malog insana pored sebe?

Ali povratka nije bilo...jer taman sto su zakoracili u dvoriste fabrike Hazem ga primjeti kako stoji naslonjen na zid trosne zgrade i kako pusi cigaretu..

Samo duboko uzdahnu..prouci tiho u sebi bismilu i rece Minki pokazujuci prstom u Kemala..eno ga..onaj covjek je tvoj otac!

Minka se trgnu iz dedine ruke i pohrli ocu u susret..pohita u zagrljaj covjeku kojeg prvi puta vidi svom u zivotu.Nije ga poznavala, niti bilo sto o njemu nije cula ,a opet...opet ga osjecala svojim.

 

Babo, babo..dozivao je djeciji glasic stranca , dok je trcala u zagrljaj mu.

I prije nego li je uspio da izusti rijec, prije nego li je i shvatio sta se desava djecije ruke su se obavile oko njegovog vrata i njezno cjelivale blijede obraze...bio je vidno uznemiren i potresen, to se moglo citati na njegovom licu i drhtaju ruke sto joj u trenu ispade cigareta na asfalt.

Stajao je gluh i njem..naspram Minke. Gledao ju u nevjerici i sa nekom dozom straha.

Babo to sam ja, Minka..tu sam, pored tebe, ne boj se ne sanjas me, stvarna sam..promrmlja Minka gledajuc ga zbunjeno...

On je i dalje sutio i gutao gorke zalogaje svoje objesti.Nikada nije ni slutio da ce mu se ovo desiti, da ce ga ovo malo djete ovako zadesiti i preteci u rijeci..

Ne boj se babo, dosla sam samo da te upoznam i vidim, ne trazim od tebe nista.Samo hocu da tvoj lik kojeg sanjam u snovima dobije konacno lice, da ona tisina, dobije glas i da sutra ako te na ulici sretnem, da znam da si ti moj otac.Samo toliko trazim..mislim da nije mnogo..I da, jos samo nesto, za ovo nisu krivi ni mama, ni majka , ni deda...ovo je bila moja zelja .Tek toliko da znas, da ne krivis nikog sem mene...

Poljubi ga jos jednom, sada vise onako nespretno i masuci mu rukom krenu se udaljavati od njega, isla je prema dedi a stalno se osvrtala na oca, cekajuci da izusti nesto, da ucini nesto.

Ali nije ucinio nista, nije rekao nista, samo je stojao kao kip naslonjen na zid.

 

(TO BE CONTINUED)

 

 

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
165728

Powered by Blogger.ba