dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

14.10.2008.

VRATICE SE RODE ( V dio)

Tu noc niko u  kuci nije ni oka sklopio..nerevoza u zraku  gotovo da se mogla rezati nozem, vrata otvorenih dusa su lomila prozore i pravile promahu od uzdaha...samo je Minka spokojno spavala i cekala zoru da zarudi i da upozna oca,konacno.

Halida je cjelu noc provela hodajuc po avliji i s tespihom u ruci...ucila je sve moguce dove i sva sura koja znala napamet je...molila je Boga samo jedno, da joj dadne cudo i da otac njene kceri bude barem jednom u zivotu covjek.Da mu se smeksa srce i prihvati Minku..ne trazim Dragi Boze od njega nista, nikad i nisam, samo nek se smiluje na to djecije lice i nek joj uputi koju toplu rijec, onaj ocinski topli zagrljaj, za kojim tako zudi.

Smiluj mi se Dragi Boze, uslisi moje molitve i smiri ovo preplaseno srce i ovu ustreptalu dusu.

Ne daj da mi dijete povrijedi i osakati joj snove i nadanja

Amin!

Jutro svi docekase na nogama i prije zore, cini mi se...svi su sutjeli i poglede slali ka nebu zajedno s molitvama koje su izgovarali tiho i svako u sebi, nije se moglo cuti nista, sem njemog micanja usana i pokojeg srka kahve sto bi speri suha grla.

Deda je nerevozno palio vec petu cigaru, sto je jos vise davalo prizvuk njegovom hropcu u prsima...

Moras malo babo smanjiti te cigare, vidis da ti skode, rece Ahmed, gledajuc zabrinuto u oca.

Ne brini ti za mene, moje vrijeme gdje je tu je, necu jos dugo..samo da ovo hairli danas zavrsim i onda mirne duse mogu poci na onaj svijet.

Nemoj tako babo, jesmo rekli da nema predavanja niti tih prica o smrti.. ti ces biti sa nama jos mnogo godina ako Bog da....

Aja bome sceri..odsviralo je moje..ali nicija nije do zore sjala.

Nije me strah smrti, znam da su mi dusa i savjest ciste, samo mi je briga za tebe i Minku.

Ljudi su zli djete moje, ja sam do sada bio tu i branio vas zlih jezika i ruznih rijeci, svjetla obraza si hodila sokakom....strah me da kad ja odem, da ce biti samo gore, a ko ce onda da bude iza tvojih ledja...

Neka babo ,nemoj molim te..izusti Halida kroz plac, ljubeci ruku sto je drhtala mu na krilu.

Suze se prolise dedinim licem i krenuse kao vojnici da stupaju jedna za drugom...plakao je kao malo djete...kao siroce cvilio je...

 A zatim se trznu, skoci na noge i dozva Minku da sidje iz kuce.

Bilo je vrijeme za polazak, dosao je cas istine, doslo je vrijeme za prvo vidjenje oca i kceri, prvo nakon osam godina

 

(TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
171382

Powered by Blogger.ba