dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

09.10.2008.

VRATICE SE RODE ( I dio)

Minka je bila jedinica u majke, i omiljeno dijete u familiji..ni danas ne znam zasto je bilo tako..da li zbog njenog umiljatog lica, one mirne naravi ili jednostavno zbog toga sto je cijelom svojom pojavom davala utisak nejakog i slabasnog bica...ili zbog neceg treceg,cetvrtog..to vise nije ni bitno...

Kad ju je majka donijela u narucju imala je svega godinu dana...ko pahuljica bijase bijela i krhka..niko sem majke joj Halide i nane Senije nije je smio uzeti u ruke, propasce mi kroz prste govorio bi joj dedo Hazem..polomice mi se u narucju strepio bi joj daidza Ahmed...neki cak nisu ni mislili da ce prezivjeti i da ce dozivjeti svoj drugi rodjendan.Ali Minka je zivjela dan za danom, grabila vazduh nejakim plucima i cjelim svojim bicem  borila se za jos jedan dan, za jos jednu nafaku i zoru sto je jutro iznjedri na krilima sunca...Odlucilo je to malo bice zivjeti za inat, pruziti osmjeh majci Halidi, obasjati joj zivot i uliti onaj tracak svjetlosti u njega.

Kada su dosle kod Halidinih roditelja, nisu imale nista do jedne male putne torbe i pregrsta pogazenih snova, ugusenih nadanja ,bolnih sjecanja...i onog samara prepunog bola na nejakim, krhkim zenskim plecima...trebalo je opet krenuti ispocetka, i sa dna..nista nije bilo teze i nista lakse rekli bi neki..ali one su znale kako je u stvarnosti bilo...Dedo ih doceka na kapiji rasirenih ruku i sa suzama u ocima...htio je biti jak i hrabar zbog njih dvije ali ga drhtanje brade izdade u poslednjoj sekundi, i ruknu u plac...majka rahmetli mi je poslije pricala da nikada do tada nije vidjela dedu kako place i kako se lomi na djelice..Prihvati Minku u narucje  zagrli Halidu, svoju jedinu kcer i uvede ih u kucu

.U kuci je bila mukla tisina,niko nista nije govorio,ali niko nista nije ni morao reci..u takvim momentima svi pustimo oci da govore i dadnemo dozvolu srcu da prizove ono drugo pored sebe...kao da je u trenu nastupilo ogromno cutanje izmedju neba i zemlje...

A onda deda otpoce razgovor...

Nista vam nece faliti dok sam ja ziv i dokle god u meni bude zivota,,,Ti si Halida moje dijete i to ces ostati uvjek, a Minka..Minka ce od danas biti radost i svjetlo ove kuce.

Da mogu dao bi svoj zivot samo da vas dvije budete srecne , i da ti zbrisem te suze sa lica drago moje dijete,ali ne mogu..Allah je htio tako i nase je da se pomirimo sa tim, da prihvatimo, jer Allah sceri moja, zna najbolje.

Ne placi dijete moje,jer ne vrijedi..budi jaka zbog  nje,,,govorio je upiruc prstom u besiku u kojoj bijase Minka.

 Budi hrabra jer prava borba i pravi zivot za tebe i nas tek pocinje, rece i privi Halidu a grudi...

Nije nista govorila,samo je udahnula i pustila dvije suze niz lice,jednu za sebe, drugu za Minku...valjda!

(TO BE CONTINUED)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
165728

Powered by Blogger.ba