dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

11.09.2008.

MINKA III

Napokon skupi hrabrost... izvuce onaj poslednji atom snage sto je cucao skriven negdje u nutrini nje same i sasu mu istinu u lice.

Istinu koju nikada prije nije imala hrabrosti izustiti, jer se bojala njega..i same sebe...

Plasila se da ako mu sve kaze povrijedice ih oboje, nanijece zlo oboma, pa je onda tako potiskivala ju u sebe i cutala. Na sve uvrede odgovarala je cutanjem, samo bi slegla ramenima i progutala dozu gorcine za taj dan.Dozu koju je on s uzivanjem spremao, i koju bi joj na kasicicu davao...

Ali tog dana puce nesto u Minki. Provali sila zivota sto je cucala  skrivena u njenoj  tajni.

Tog dana ju je povrijedio tamo gdje je najvise bolilo, time je porušio ogradu i zadnjeg njenog mirnog kočaka i tako oslobodio zvijer u njoj. Zvijer za koju nije ni ona sama cak znala.

Kad se to rodila, kako je rasla sve ove godine tako skrivena?

Cime se to hranila svo ovo vrijeme?

Nije znala, znala je samo da joj je  bila korisna sada, da je iznjedrila iz nje u pravom trenutku, i u pravom casu.

To je onaj cas, ona prilika sto ju je cekala.

To je njegov tren nepaznje pomisli Minka.

Odskrinuo je vrata kaveza..pokazao joj put  neba, dao joj dasak slobode.. u samo jednom trenu nepaznje dao  joj slobodu .

Slobodu za kojom je ona tako dugo ceznula, za kojom je tako dugo vapila a koju je on eto tamnicio i zatvarao jos od one zime, jos od onog snijega...

Ovo ce biti zadnja bol koju mi zadajes,zato se potrudi da me dobro povrijedis, jer vise neces imati priliku.

Ovo je tvoj poslednji udarac u nizu, zato ovaj put udari sto nize.

Jos samo ovu noc probodi ovu dusu, jos samo veceras raskidaj srce,jer sutra vec neces imati priliku.

Jos samo jednom...

Vristala je Minka, kao ranjena zvjer pustala krike...

Preblijedio je u trenu,,,nije ni slutio sta se sve krilo u njoj...i sta je sve probudio u njoj...

u njemu je sve kljucalo od muke, vatra je sistala iz svih njegovih  otvora...otrov iz njega je siktao na sve strane...a u ocima gorio plamen mrznje.Koji je sve do sada tinjao skriven negdje duboko u njemu..

Korio je sebe za tren nepaznje, za rijeci sto ih ispali poput strijela u nju, i sto probudi zvjer u njoj..

Mrzio je jos vise sada...ne zbog nje same, vec zbog onih snova za kojima ce sutra odletjeti, zbog onog leta u koji ce sutra zaploviti s prvim znacima zore.

Mrzio je uvjek zbog toga,,sto je ona imala snove, a on nije nikada ...

 

Baksuz rece Aisa

Hrsuz nije sala dodade Safija.

 Ehhh...Zivot ..dodade rahmetli joj majka!

 

Minka zastade pred zrcalom svoje duše.

Ona sila stade nasuprot nje

Ja sam Minka, reče joj

Ja sam Minka, reče sila

Pogledaše se.

Mi smo jedno konstatovaše.


-Znaš li nekog pjesnika da uravnoteži našeg ratnika.

Mislim da znam jednog reče Minka.

Hajmo zajedno do njeg, reče sila i iskorači iz ogledala.

-Ne zajedno, već ko jedno, ispravi je Minka.

 

 KRAJ!

 

 

 

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
165726

Powered by Blogger.ba