dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

10.09.2008.

MINKA II

Dani su se nizali jedan za drugim,,a svaki taj predjeni dan ubijao joj je hrabrost, ili bar malo od onoga sto je ostalo u njoj..

Htjela je otici, pobjeci od njega,ostaviti sve za sobom i krenuti ispocetka .

Nikada nije kasno za pocetke mislila je, dokle god se ima volje, ima i nade da se moze poceti iznova.

Treba se samo otrgnuti od same sebe, odluciti se i naciniti prvi iskorak.Pogledati u svijet izvan svojih okvira, u svijet izvan ovog kaveza.

Svijet je pun prilika,treba ih samo znati prepoznati i iskoristiti...

Njeni snovi su tu i cekaju je..da krene u njihovo osvajanje...

Nisi ti rodjena da camis u ovoj nedodjiji-hrabrila je sebe tako dok bi lijegala u postalju i gledala njegovo namrsteno lice

Nisi ti rodjena da skupljas necije mrvice ljubavi...

Nisi ti bona rodjena da vehnes.Tek procvjetali pupoljak si a rastes na zemlji suhoj od snova, goloj od nenadanja,pustoj od neiscekivanja...

A onda bi tako poslije jednog sahata ohrabrivanja same sebe, samo duboko uzdahnula,okrenula se na svoju stranu zida i cekala zoru da svane.

Vise ga nije mogla ni gledati..svaki pogled  na njega bio bi pogled u zatvoren joj svijet.

U njemu je vidjela prepreku, zamku koja je vjesto hvatala njene snove, baru koja je gusila njene nade...dok ih je ona s teskom mukom kao porodilja  novorodjence donosila na svijet.

Njena je nesreca, ne njegova, sto je kao drvo. U njemu nema ni rijeci, ni smjeha, ni srca, bar da je mrzi i to bi bilo nesto.Znala bi da je zivi stvor.

Ovako je sve vise licio na utvaru...utvaru koja bi s vremena na vrijeme probodi Minkino zakrpljeno srce..sacekaj bi koji tren da iscure svi snovi i nadanja sto bi ih sakupi, aonda bi se okreni i otidji od nje.Znajuci da ce joj trebati opet vremena dok ih skupi, dok ih ponovo zasije u srce, zamandali u sehari svoje duse.

Volio je svoju pustos, kao pustinjak..a ona  ju je mrzila

Pust zivot je gori nego ista govorila mu tako nekad..pokusavajuc da ga ohrabri, da mu otvori prozor u pravi svijet

Ne znam samo zasto se drzis svoje pustosi ne vjerujuc da ima sta drugo izvan nje.

Nemas ti pojma -govorio joj je....

Ti si obicna sanjarica, luda koja zivi u masti.Ne postoji taj svijet, ne ceka niko na tebe tamo negdje.Ja te samo zelim sacuvati od boli i razocarenja koja bi  dozivjela tamo u tom svijetu.

Zar ne vidis da je to sve iluzija,,,ti luda zeno!

Kako su samo boljele te rijeci.Kako su je probadale do kosti, cupale ju iz korijena.

Ja barem imam snove, ja bar imam iluziju i nadu.

Ti nemas ni to.

(To be continued)

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
171382

Powered by Blogger.ba