dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

29.09.2008.

NIJEMI NIŠANI SLOVA...

Kako se bojim riječju te dozivat

kad  pustiš da se dani

između nas nakupe

Bojim se

jer riječ

svaka riječ

je mezarje slova

a ja ne želim

da iznad nas ikad nišan nikne....

 

Ti znas....

28.09.2008.

Mojoj Ajli

I bajram ce doci

I noc jaumi i asure

I rumeni hor prepelica za duse onih

Sto odose sa ovog svijeta,

I tisuc radosti u rasprhu bejturana

Kao u glasu punom dzenetskog daha.

 

I ti ces  treptati nad punim svojim zagrljajem

Blaga u rjeci kojom kretnje vezes

 

Koliko sjemenja za zdjelice i pamtivjeke

Koliko cvjatja sa nebeskih mladica

Koliko lipovih kapljica na okrajcima  mahrame

I zebnji u koju kao u lijevak smjerni,

Tuge svjeta zbiras

 

Slit ce se zubori djecijih glasova

I kumrije na goblenima,

Sinut ce mladi mjesec ponad borovih rana

I ti ces u mladoj tresnjinoj sjenci

Slusati sva moja tirkizna glasja

 

Ti ces da sutis zauvjek sklonjena

U lezajku Bozijeg hlada.

27.09.2008.

Dragi Boze podari mu srecu

Sinoc se cudom cudis sto molim Boga jos uvjek za tebe i tvoju srecu.

Sto jos i danas nakon tolikog vremena ti zelim samo ono sto bih samoj sebi pozeljela...

Kazes nijedna prije nije ucinila nista  slicno...

Ni jedna te  nije voljela a bez da nesto nije trazila zauzvrat

Ja nisam kao druge..kad ces to vec jednom da shvatis...

Ja ne moram biti s tobom da bih  te voljela,to mogu  i ovako u tisini, i nikada necu da ti se pozalim.. nikad ti necu reci  da mi je tesko i da vise ne mogu....Meni ne trebaju tvoje suze i prokletstva onih prije mene...ja zelim osmjeh na tvom licu i ljubav u tvom srcu...

Ljudi psuju ljubav i ljude koje vole,a ja tebe nikada ni pomislila nisam da opsujem.

I nemoj da se cudis kad kazem sinoc sam molila Allaha za tebe i tvoju srecu,,ja to cinim zato sto te volim i sto drugacije ne znam,ne mogu niti hocu.

Zar nije prava velicina covjeka u tome,kad nakon svega jedno drugome zelimo srecu...

Zar nas ne cini  to boljim ljudima kada jedno drugome pruzimo ruku prijateljstva, i zagrljaj podrske...

Jesmo li manje ljudi ako nakon svega jos uvjek znamo izmamiti osmjeh i uzdah jedno drugome?

Cini li me to manje zenom ,kad ti ponovo priznajem da te volim?

Znaci li to da smo prokleti kada jos uvjek mozemo pricati ocima?

MISLIM DA NE.

Zato se ne cudi sto jos uvjek se molim za tebe,sto dovu Gospodaru upucujem svaku noc i  uvjek istim rjecima:

"Gospodaru moj,podari mu srecu na ovom i na onom svijetu.Ispuni prazninu u njegovom srcu,ucini da mu zivot bude satkan od snova i osmjeha.  Ucini da nikada ne bude tuzan i sjetan, I da pronadje ono za cim traga"

Amin!

Kada upoznas neku drugu,pitaj je da li sve ovo moze?

Da te voli kad si srecan, da bude uz tebe kad si tuzan, da bude na tvojoj strani i i onda kada zna da nisi u pravu, da te brani od drugih, samo zato sto si njen, i samo zato sto dijeli postelju s tobom...

Pitaj je hoce li moci

Da te doceka sa smjeskom i onda kada si ljut i kada tersas, da cuci ti pored nogu i gleda ocima punim ljubavi  i onda kada si bjesan i tuzan....da li ce znati smijati se s tobom, hoce li moci plakati s tobom...Pitaj ju hoce li moci da bdi nad tvojim uzglavljem kada budes bolestan i da kaze na sve to elhamdulillah, dobro je kad mi ga Allah poslao na moj put!

Ako nadjes onu koja ce na sve ovo pristati,onda je ona ta koja te iskreno voli...i koja je s tobom samo zbog tebe, i samo za tebe.

ja ti zelim da je nadjes...i da ispuni tu  prazninu u tebi....

Da li ti je sada jasnije zasto  jos uvjek molim Allaha za tebe?

 

 

27.09.2008.

OPROSTI MI BOZE

Gospodaru moj, Tebe za oprost ova dusa moli

Jer Tvoja milost bezgranicna je.

Gospodaru moj,ocisti ovu dusu od grijeha

Speri grijehe sa ovog tijela

Jer ti si Milostivi

A ja rob tvoj ponizni.

 

Gospodaru moj,znam Tvoj oprost je veci od mojih grijeha

Pa oprost mi ih i  primi me u svoje okrilje.

Ja sam samo dusa sirota

Sto pred vratima tvog oprosta  veceras stoji

I Tebe za milost moli

 

Dragi Boze, ne ostavi mi grijeha a da mi ga ne  oprostis

Brige a da mi je ne otklonis

Niti potrebe i zelje u kojoj ima Tvoje zadovoljstvo

 a da mi ih ne ispunis

Ti koji si najmilostiviji.

 

Ucini da sve sto radim,radim u Tvoje i samo Tvoje ime

Da nikada ne zalutam sa Tvog puta

Jer znam, jer svatih da je jedino Tvoj put,pravi put

 

Gospodaru moj,ucini da u ovoj noci prastanja

Skupim snage i oprostim onima koji me povrijedise

Jer znam da ko oprosti on je najveci,

Jer spoznah  da jedino tako mogu krenuti dalje

 

Gospodaru moj

Smiluj se dusi ovoj sto te ponizno moli

Za oprost i spas od svakog  zla

Ispuni ovo srce ljubavlju i dobrotom

I ne dozvoli da nikad,nikad ne zaboravim

Da Tebi dugujem sve.

 

 

AMIN!

 

27.09.2008.

OPROSTI MI

Oprosti mi  za ljubav ovu moju zakasnjelu

Suzu  svaku moju kaharnu,

Tisinu ovu gluhu i

Amanet ovaj prasnjavih snova

Noc  svaku tvoju besanu

I rijec svaku moju neizgovorenu

I

OPROSTI MI

.  .  .  .

26.09.2008.

Sura Kadr

Mi smo ga poceli objavljivati u noci Kadr

a sta ti mislis sta je noc Kadr?

Noc Kadr je bolja od hiljadu mjeseci

meleki i Dzibril,s dozvolom Gospodara svoga,spustaju se u njoj zbog odluke svake,

sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane!

26.09.2008.

Hodza i vjestica na metli

Ismijah se ko luda sad...nek mu je halal svaka suza,,sto potece mi niz lice..

nisam znala da se covjek moze isplakati i ovako smijajuci se..eh tako ja sa svojim hodzom, zapoce razgovor...

Pitam ga gdje si to ti,odakle u ova gluha doba noci na msn-u?

evo me kaze u mektebu..ne ide mi se kuci nikako..

vela havle,ne ide mu se kuci u 2 sata poslije ponoci...puko i on tako mi Allaha,,ma nije ni cudo,dok se spajdasio samnom..nije ga moglo nista drugo ni strefit...nego ovaj moj sandoprcluk da i na njega predje...

Eh da si sad ovdje kaze..evo hrpa kinder cokoladica ispred mene..

cokolada?

uhh ti ko da ne znas kako sam luda za slatkisima..ne diraj nista eto me stizem iz  ovih stopa..

sad cu na metlu sjest  i eto me za sekund na krovu mekteba....

a kad bolje razmislim vjestice su se modernizovale davno vec,i  one prate razvoj ove tehnike..tako da je metla vec davno izasla iz upotrebe,ona ti sad dodje ko fico...sad cu ja na usisivac sjest,okrenem na onu opciju 1100 obrtaja i dok trepnes ja sam tamo i jedemo cokolade...

 

Usteda goriva maksimalna,ne zagadjujem okolinu...pa kud ces bolje prevozno sredstvo

ajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj

pa hodza sto ne rece bolan da ima ovo drvo kestena pored mekteba

aaaaaaaaaaaaa moje kostiiii

eto ti sad tvoje cokoladice,najedi se ti,ja ih sad nemam cime jesti...ostadoh jadna bez zuba...

nema veze sad si prava vjestica :)

 

26.09.2008.

Prosjak ljubavi

Prosjak na pragu tvojih vrata sam

uboga starica sto za milostinju moli

i stidno sto ruke pruza

kad udjeljujes ljubav.

 

25.09.2008.

krilata je sreca

Pomozi mi da rasirim krila

da se vinem u visine

za kojima stremim

licem da dotaknem  oblake srece

i suncem da ogrijem ove obraze uvehle.

 

Prostrano je nebo pod kojim disem

velke su ravnice koje cu da preletim

samo mi pomozi da rasirim krila

jer ja sama jos ne mogu da se sjetim

25.09.2008.

Dozvoli mi da ostanem

 

Dugo sam ti lutala poljima

trazec osmjeh i srecu

i mnoge prolaznike pitala za tlo na kom nicu.

 

Mnoga mora suza sam  preplivala

i o mnoge vale ti se razbila

da bih  se nasukala na tvoje obale.

 

Ne tjeraj me sa njih

tako ti Allaha..

 

Pusti me da na njima ponovo snijem

Dozvoli mi

Da u tvojim morima ocistim srce

i sperem suze sa lica.

 

Dozvoli mi da se sklupcam

na pragu tvome

 I da svijem gnjezdo na krovu tvome

 

Pusti me da na tvom plodnom tlu

Zasijem sjeme srece i

Da na tvojim poljima berem plodove 

Nadanja 

 

 

24.09.2008.

KAP KISE,KAP NADE

Veceras cu biti kap kise

ispruzi dlanove i uhvati me

zarobi u samo jednom stisku sake

i pusti da ti udjem pod kozu

a onda lagano rasiri prste

i probaj me naci na dlanu

vidjeces da nicega nema

ni godina

ni dodira

ni sjecanja

samo prazan vazduh

i pokoja linija zivota

 

Potrazi me u jednoj od tih crtica sto zivot ti satka

i ako me nadjes

speri me  sa sebe

ne zelim biti mrlja u tvom zivotu

niti trag na tvom dlanu

 

Ja sam samo kap

Zivota sto zemlju oplodi

Svojom zeljom i

zasija zrnevljem svojih

Nadanja

23.09.2008.

More tvojih lazi

Sutio je i gledao ispred sebe..gotovo da sam mu mogla vidjeti stid u ocima.

Bio je svjestan da je nacinio poslednji korak i da nakon ovoga veceras povratka nema.

Samo mi ne bi jasno zasto kajanje sada, zasto izraz krivice tek sada na tom bijelom licu...zar nije davno vec krivica trebala da ga nagrize, stid da ga pojede?

Zasto i krivica i sram kasne kad najvise trebaju biti tacne i kad je najpotrebnije da stignu na vrijeme.

Cutao je i blijedo gledao u mrlju na plafonu,kao poslednja kukavica cekajuc moj potez,moju rijec...smetala mu je ova tisina koja je iz casa u cas sve vise parala usi...ali necu mu priustiti to zadovoljstvo, i prva krenuti napad,pomislih u sebi. .Necu iako su rijeci kao vojnici vec  bile spremne za boj.

Cekacu jos malo,pustiti ga jos malo nek se komesa i cvili u sebi kao ranjeni pas...a onda cu sa smjeskom pitati ga za "nju".

Znam kidacu se na komadice,polomiti kao kristalna kugla , ali to cu uciniti u sebi ,nek se rusi sve u mojoj nutrini,nek kida sve na paramparcad unutar mene,ali on to nece znati,on to nece cuti ni vidjeti...Nabacicu taj osmjeh na lice i necu ga uz inat skidati,nek misli da mi je svejedno, da me ne boli, i da mi vise nije stalo...

Muskarci uvjek padnu na izraz zenskog lica,pa tako ce i on, nije nista pametniji ,niti gluplji od drugih.Zavaracu ga,prikriti svoj bol i ovu truncicu samopouzdanja sto se vec polahko gasi u meni...

Pogledala sam  ga na tren..crven je poput maka,samo dva plava oka razbijaju  crvenilo i ulijevaju dasak svjetlosti na njegovo lice...gusi se u sopstvenom moru lazi...i bezbeli sad smislja izgovor,opravdanje iako zna da ce sve sto kaze biti tanko, i da ce puci u trenu..

Izgovori koje upravo smislja su samo paucina i ne vrijedi da se hvata za njih,strmoglavice se jos dublje u provaliju koju sam kopa.

Moj trenutni osmjeh mu se cini kao slamka spasa,ehh kad bi samo znao dragi moj,,kad bi samo mogao naslutiti...

Odpocecu razgovor,pitacu ga prvo neke gluposti,nek se okljavi ,oslobodi,nek misli da se izvukao i da nista ne znam, ni o prevari,ni o onoj s kojom me vara, i s kojom uprlja svoju i moju cast....

Ulicu mu dozu sigurnosti,nek ucvrsti svoje lazi,nek ih stavi na postolje,pijadestal i nek se divi svom umjecu svalerisanja,a onda cu samo jednim pogledom srusit mu svijet.Bez imalo milosti i naravno sa osmjehom na usnama,jer i on se smijao dok je rusio moj.

Veceras cemo igrati na sve ili nista,ali s tom razlikom sto veceras nece biti pobjednika niti gubitnika,veceras cemo izgubiti oboje,neko malo manje neko malo vise.Ali to sada nije ni bitno...vrijeme ce pokazati ko od nas dvoje ce izgubiti ono najdragocjenije sto je imao.I imat cemo cjeli zivot pred sobom da se kajemo..ja sto sam te ludo i naivno voljela,ti sto si ubio nevinost i cistotu moje duse...osjecaj krivice ce te proganjati,znam,eto vidim ti to i veceras u ocima.Ves sutra ces se osjecati bjedno zbog mene i zbog nje...ali vec sutra ce biti prekasno....

 

 

23.09.2008.

TRAG

Ne ostavljaj tragove

i ne mrsi nekosenu travu mojih uzdaha

sutra kad budes odlazio.

 

Mogu se prevariti

i poć da te slijedim.

 

A daleki su putevi kojima hodis

i gradovi koje pohodis.

 

Ne bih stigla dragi moj

ni do pocetka svijeta

a ti bi

Vec bio na kraju istoga.

22.09.2008.

KONCI

Presjeci konce mojih zelja

Kojim satkah snove

I nade koje spletoh u njih.

Pokidaj niti moje tajne zbilje

I  napravi omcu od njih.

 

Pritegni  ovaj tanki gospodski vrat

Istjeraj i ovaj dasak zraka iz njega

Ugusi i ove  suze sto se kao

Nadolazeca bujica strmoglavljuju niz lice

 

Nek prestanu pjeniti vali ove duse

Nek utihnu mora mojih snova

I nek mjesec ponovo

kao moj tajni saputnik zauvjek

pomuti moje plime i oseke

 

Presjeci konce mojih snova

Ugusi rijeke mojih zelja

I ne ostavi mi nista sto bi licilo na

Nadanje

 

 

19.09.2008.

Carolija noci

Nocas cu razliti boje svoje duse,

Baciti u vjetar skorjele zelje

Moje tajne djevojacke  izbe

 Rasprsit se u tisucu kapljica noci..

                      I zauvjek ugusiti u zdencu

                        Nadanja

 

  

 

 

 

 

19.09.2008.

TRAZIO SAM TE GOSPODE

U svim ulicicama sam te trazio Gospode

 I  na  tisucu vrata sam kucao trazeci put

Koji vodi Tebi

Potonuo sam u pjesak, udisao  sol mora

Utapao se u beskrajnoj stepi

Ogledao se u ocima gladnog djeteta

I u zjenicama zamagljenim vidio uzas

Slusao sam zvizduk vjetra, i glas kise

Urlik lava i krik smrti

Mnogo sam te trazio Gospode

Prosao sam svakom ulicom..

A bio si u meni....

 

 

Sufi

18.09.2008.

Kofer sjećanja

Skupi sjećanja u kofere ove

Ponesi ih sa sobom

Na put  i

Razbacaj po drumovima

Kojima budeš hodio

Kad  čvrstim koracima

Budeš gazio bolje sutra

 

Ponesi i ove snove

Što zajedno sanjasmo sva ova ljeta.

Nek te griju kad budu snjegovi vejali

i jesenje kiše lile

Niz prozore tvoje duše.

 

Ma uzmi i ove dodire

Nek te prate u dugim noćima

Kad budeš budan sanjao  o onome što smo imali

Nekada davno

I kada ne budeš znao kako je grliti

 

U  tom času dragi,

U tom trenu za nju a koji će biti vječnost za tebe

Sjeti se kako si grlio mene, i učini to isto sa njom

 

U tim noćima bez sna

Ljubi je onako kako si  znao ljubiti samo mene

 

Ali dragi ,jedno te molim

Voli je više nego što si kada znao

Mene

 

 

 

18.09.2008.

VOSAK

Vosak svijece je vreo

dasak plamena drhti na zidu

dajuc zivot  sjenam

 moje urusene zbilje.

 

 

 

slijevaju se  sjecanja

padaju u ponor

godine puste

i neoplodjene zelje

 

nek se tope,

nek izgore u plamenu

i zauvjek nestanu s ovom noci

 

u zadnjem drhtaju

ovog plamena

ove zelje

 

nek izgore

 

17.09.2008.

VODA

Evo ti prsti,dodirni vrhove  vode

Ostani i hodaj pličakom

Oprezno i tiho..

Gotovo nećujno kao da koračaš po stazama od stakla

 

 

 

A onda zaroni u dubine i reci da osjetiš

Kako te potapam  cijelog

Kako odlazim tebi

A ustvari samo se vraćam sebi. .

 

 

Evo ti ruke, dodirni me  njima

Kao kap

Evo ti i usne ove njima  me popij

kao gutljaj

 

Nemam snage stezati svoje želje

Nemam želje krotiti svoje snage

Želim samo utoliti svoju glad

I  ugasiti tvoju žeđ

 

Dodirni dodirnuto

Uzmi  već uzeto

Osjeti me kao vodu

Kao kap

Osjeti me kao

Nekad....

 

JESI LI?

16.09.2008.

Preuzeto sa bloga TIZNAS

Tebi sto ukrao si moje cipele

Drskim cinom oskrnavio moj prag

Velim blago i ko otac sinu

Vrati ih

Ubice te njihov trag..

 

ovo na maternjem jeziku bi izgledalo ovako>

 

J..ti....m...r

meni si dosao pred vrata

noge ima da ti polomim

pojesces ih ako te nadjem...

 

(ehh nesto ovako slicno bih i ja porucila onom djeparosu, sto me olaksa u troli..vrag da ga nosi..odnese mi topli obrok cio..sva sreca da je ramazan,pa se posti inace bi gladna ostala ovaj mjesec....eto najedi se ti dabogda uvjek imo sta jest)

16.09.2008.

TVOJE PRAVO

odakle ti pravo da udjes ne pozvan

U MOJ ZIVOT

da prevrnes svaku trunku mene

 I osakatis moje snove.

 

Ko ti to dade za pravo da

otmes nade i dane ove moje puste zbilje,

ma odakle  bas ti da udjes u srce

ovo i zagospodaris njime.

 

odakle ti hrabrost da budes dio mene

MOG ZIVOTA

dio ove duse

komad ovog srca

 

Ahhh..izvini dragi

sve ovo dopustih ti

JA.

16.09.2008.

BLAGO

skupi ove suze ko bisere bijele

nanizaj u niske i

okiti njima svoju sujetu musku

i ponos svoj

 

 

 

pokupi ove uzdahe  duse

ko   skupocjene dragulje

i prodaj ih u bescjenje

 

meni ne trebaju ni biseri ni dragulji

da bih bogatija bila

niti ova suza ni uzdah

da bih te voljela

 JOS VISE,JOS JACE

......JOS LUDJE.....

15.09.2008.

I CUDA POSTOJE ZAR NE ? III

hajde reci vise,,vidis da sam se sav u uho pretvorio...

pa evo reci cu ti samo Ahmed...ostalo vec znas

Hehh...skupio i on hrabrosti konacno i pojavio se..hajd masaalah..vec cujem svadbene tekbire u mahali..

ma daj molim te Eso,ne zezaj me tako ti Allaha, vec daj mi reci sta da radim?

Udaj se za mene! pa ja...to bi ti bilo najpametnije i najbolje..ovaku priliku neces naci vise nigdje..

vidi samo kako sam lijep, jos obrazovan,,taman da ti mogu parirati...znam da cijenim, postujem,slusam,savjetujem...pa sta ti jos treba ?

Opet on po starom...de bolan saberi se zivota ti,hajd se barem na pet minuta uozbilji.

Ama ko kaze da nisam ozbiljan sad?

A zene tersa,covjek joj ponudi ono o cemu mnoge mastaju i ona mi kaze..de se uozbilji..

Ma stvarno ko bi vas zene razumio...

Eso..

Dobro necu vise,obecajem..nema bracnih ponuda..odustajem sad stvarno..

Nego de pricaj kakav je bio osjecaj, o cemu ste razgovarali?

Znas kad ti se cini da ti se tlo izmice pod nogama, da ti se u jednoj sekundi zidovi krenu okretati i da ti srce dodje u grlo,pa hoce da iskoci..u usima neki sumovi nalik sumovima mora,,a na usnama rijeci stale ko prosjak na pragu tudje kuce,,,pa ni tamo ni vamo..stoje njeme i cekaju neki znak,priliku, naredbu da krenu u boj, bitku.

Ali koliko god da je mozak slao signale one su ostajale nijeme i gluhe..bila sam ljuta na samu sebe u tom trenu,,,nisam ga imala hrabrosti ni pogledati u oci,vec sam neprestano buljila u kartone i recepte ispred sebe..

Izdalo me Eso, sve me moje izdalo...

I cjeli dan se  evo pokusavam da  prisastavim,da pokupim ostatke sebe,ali slabo mi ide brate..

ne mogu da ga izbacim iz misli nikako..

Mislim da jadnika noge su vec pocele izdavati od tih setnji mojim mislima...

Ma kad mene nisu izdale dosad,nece ni njega..ne brini..

Jes vala i to sto kazes.

Ma meni sve to izgleda ko da si se ti zaljubila dr.

Tako se osjeca  i ponasa samo zaljubljena zena...

Nisam,,,ne mogu se zaljubiti,ne smijem sebi to dopustiti..pa ti znas da ja jos uvijek volim (...)

I ako to tesko priznajem ja ga volim...i tu sam potpuno nemocna, ali i ovaj osjecaj sad prema Ahmedu samo me jos vise zbunjuje, obeshrabruje.

Nije mi jasno kako ga mozes voljeti i dalje,nakon svega?

Izvini ali ne kontam te nikako...

ahhh...ni sama sebe vise ne razumijem...razum mi govori jedno,,srce nesto sasvim dugo..

kome povjerovati?

Koga od njih dvoje poslusati?

Reci mi koga?

 

(To be continued)

14.09.2008.

I CUDA POSTOJE ZAR NE ? II

Dan je prolazio neobicno sporo dok sam pogledom tiskala onu kazaljku na satu i pozurivala je , cekajuc sto prije kraj radnog vremena.I jedino o cemu sam mislila ostatak dana bio je "on" i rijeci Cekat cu te..

Pacijenti su se smjenjivali a u svakom licu ja sam i dalje  vidjela ona dva plava oka i onaj osmjeh prepun samopouzdanja,dok se moje obrusavalo ko pjesak obale.

Bi mi pomalo krivo na samu sebe..kako sam to dopustila da me pocjepa cjelu na komadice, da mi zagospodari mislima i ukroti te divlje zvjeri ..i sto poput djevojcice dozvoli mu da povede igru,u kojoj odmah na samom startu zadobi prednost.

Uvjek  je znao igrati i pogoditi u zicu covjeka,nadje ti onu slabu tacku i onda te sjece po njoj, udara dok ne pukne ..dok ne postigne zeljeni rezultat...ostvari zeljeni cilj..

Znao je moju slabu tacku onda...znao je gdje sam tanka i gdje pucam ..ali danas

Osmjeh mi proleti licem..danas ce se malo iznenaditi.

Jer ipak  danas je na mom terenu, jos samo da razradim taktiku i moja pobjeda je zagarantovana.

Sljedeci...

Kad eto njega moje legene...

ama Eso oklen tebe danas..nije ti bilo dosta neki dan,pa dosao opet...hehh

Ma kako dosta moja ti, jos malo pa cu krenuti izmisljati kojekakve bolestine samo da bi tebi zapao saka..da me malo provuces kroz te prstice, i prikljucis na one svoje sprave za mucenje.

Di ces me bona prikacit na struju?

A zene..i jos se pitat sto ti ovo srce kuca ko ludo i preskace.

Pa dobro to sto je preskakalo vec znam.

reko si mi i prosli put da preskoci uvjek kad me vidis

al mi ne bi jasna ona tvoja srcana revolucija,pa te zato nakaci na kardiogram, a ti Bogami ko da sam te posadila na elektricnu stolicu,izgubi se u trenu.

Zivu me isprepada covjece..

Zato ces ti sad fino lijepo karton u ruke i kod dr.Spahe

Ma nema ni govora, cuj kod njega....ma necu jadna pa kad umro sutra odmah

Vise volim na tvojim rucicama izdahnut nego na njegovim prozivit jos mjesec.

Hehh..e jesi djavo...

Ja Bogami kolko znam za zene kazu da su sejtani..ali eto.

Nego nesto si mi vesala danas, oci ti se eto cakle ko da su na staklu, a brkovi samo smjeskaju.

Ama jesmo mi jednom vec zakljucili tu pricu sa brkovima...covjece nemam brkove, odakle ti to.

Dobro eto nemas,to je samo opticka varka..de ne tersaj mi odmah tu tako ti Allaha, vec mi reci ko je ovoga puta u pitanju...onaj tvoj hairlija nije garant .

Odakle ti znas da nije bas on?

Ama vidim, nisam corav. On jedino sto zna jeste da te na plac navede.

A kolko vidim ti ne places sad...prema tome ne moram biti  neki naucnik da ne primjetim odmah da je neko drugi u pitanju.

Da, u pravu si...u pitanju je neko drugi i to neces moci vjerovati kad ti i kazem o kome je rijec..

Jesil spreman..bojim se da ti srce nece izdrzati kad ti kazem..hehh

Ne  brini ti za moje srce vec za to svoje sto ti ziva bila eto poskakuje ispod te kosulje...

Usput da ti kazem,,opet ti fali dugme..

Ne znam samo gdje kupis te kosulje s felerom, gotovo  svakoj fali dugme pri vrhu...

Ti opet po starom vidim ja..dobro Eso

Pa ne mogu drugacije ziva bila kad imam oko soklovo ,pa odmah zamjetim to sto ne bi trebo...

Nego hajde reci vec jednom o kome se radi?
Ko ti to uzurpira misli danas i izmami taj osmjeh na lice?

 e..neces vjerovati ali danas mi se pojavio licem i bradom.........

 

(To be continued)

 

12.09.2008.

I CUDA POSTOJE ZAR NE ? I

Nije tacno da zivot ne cini mala cuda i da ne nudi velike trenutke.Mozda ne vjerujemo u to jer se desavaju rijetko.Ali kada se dese bas se dese...i sve mi nekako cudno kako to nema na vijestima ,na CNN-u, jer Boze meni je to toliko vazan i bitan dogadjaj.

 

Na poslu sam i opet u svojim mislima, u svom jadu.

Primam pacijente  redom kojim dolaze.Posteno koliko znam,ali bez unutrasnjeg osjecaja jer nisam tu.

Opet sam odlutala njemu i hirurskim cekicem mrvim mu kosti.

Sta je sa vama-pitam mehanicki i ne pogledavsi dovoljno osobu koja je usla

Problemi sa srcem-cujem odgovor.

Pogledah ga bolje privucena njegovim dubokim glasom..

Dok mi pogled natjera srce da ucini ono ti znas DUM-DUM

Srce?

Da li ste ranije imali nekih smetnji?

Ne.

A kada su se poceli javljati prvi simptomi, i kada ste to primjetili?

Sada.

Sada-gledam i podizem obrvu

Da, sada kada sam usao i vidio vas.

Sestrice se nasmijase i bez ikakvih uputa napustise ordinaciju uz rijeci :"Dr. odosmo mi na pauzu"

Htjedoh ih zaustaviti ali vec su bile izasle.

Ja vam nisam dr.za srce..morat cete kod kardiologa, pa nek vas on pogleda

To vam je odmah tu, na kraju hodnika druga vrata desno, napisat cu vam uputnicu.

Ne,ne .Vi ste upravo ono sto mi treba-rece i pogleda me tako  da sam zamrzila  samu sebe  zbog osmijeha koji se javio na mom licu i pogleda koji nije  izdrzao,nego pribjegao papirima na stolu.Od glave pa do pete nesto me izbocka u sekundi.

Pokusavala sam se prisjetiti ko je. Znam li ga otkud.

Cinio mi se poznat, sve na njemu mije  bilo blisko.

Morala sam ga znati.

Pitas se znas li me? Rece  i strese me pitanjem kao da je citao moje misli.

Da,znas me.

Ja sam onaj kojeg si cekala cijele svoje mladosti.

Zasmeta mi ta njegova  napadnost i otvorenost.

Osjetih se nekako  neznatnom i malom.Neko se poigrava sa mnom.

Skupih usne u crtu i pogledah ga mrko.

Molim vas ,ako nemate nikakvih drugih zdravsvenih problema, da napustite ordinaciju.

Cekaju me pacijenti!

Da, znam.U pravu si..

Ali mogu li ti nesto sapnuti prije nego li odem?

Recite! Nema potreba da se sapce.

Volio bih da ostane izmedju nas.

Pa sami smo, recite.

Ipak se nagni da ti sapnem, rece i ponovo me pogleda pogledom koji te tjera na ludost.

Primakoh se k njemu i dalje sa izrazom lica koji je trebao govoriti "Sapni i idi"

U trenutku se njegove usne nadjose na mojim,osjetih kako sama sebe izdajem i padam poput tinejdzerke.

Onda ruka prodje mojom kosom,usne dotaknuse malu resicu na uhu i cuh glas...

Cekat cu te ispred ambulante na kraju ranog vremena...

Kad je izasao ostalo je samo trnjenje.Nikako nisam mogla da skinem njegove usne sa svojih.

U usima je bio osjecaj  trnjenja i muka.

Noge su mi lagano drhtale.

Pokusala sam se sabrati i sjetiti o cemu sam prije mislila..

Na koga?

Cudno...

Ucinili mi se da sam i prije mislila nanjega.Na kraju radnog vremena...

 

Cula sam da postoje takvi ljudi i ovakvi trenuci, drago mi ...

Drago mi brate sto se i meni desio jedan...

Da, sjetila sam se..

Znam ko je

Zaista znam ko je...

 

(To be continued)

 

11.09.2008.

MINKA III

Napokon skupi hrabrost... izvuce onaj poslednji atom snage sto je cucao skriven negdje u nutrini nje same i sasu mu istinu u lice.

Istinu koju nikada prije nije imala hrabrosti izustiti, jer se bojala njega..i same sebe...

Plasila se da ako mu sve kaze povrijedice ih oboje, nanijece zlo oboma, pa je onda tako potiskivala ju u sebe i cutala. Na sve uvrede odgovarala je cutanjem, samo bi slegla ramenima i progutala dozu gorcine za taj dan.Dozu koju je on s uzivanjem spremao, i koju bi joj na kasicicu davao...

Ali tog dana puce nesto u Minki. Provali sila zivota sto je cucala  skrivena u njenoj  tajni.

Tog dana ju je povrijedio tamo gdje je najvise bolilo, time je porušio ogradu i zadnjeg njenog mirnog kočaka i tako oslobodio zvijer u njoj. Zvijer za koju nije ni ona sama cak znala.

Kad se to rodila, kako je rasla sve ove godine tako skrivena?

Cime se to hranila svo ovo vrijeme?

Nije znala, znala je samo da joj je  bila korisna sada, da je iznjedrila iz nje u pravom trenutku, i u pravom casu.

To je onaj cas, ona prilika sto ju je cekala.

To je njegov tren nepaznje pomisli Minka.

Odskrinuo je vrata kaveza..pokazao joj put  neba, dao joj dasak slobode.. u samo jednom trenu nepaznje dao  joj slobodu .

Slobodu za kojom je ona tako dugo ceznula, za kojom je tako dugo vapila a koju je on eto tamnicio i zatvarao jos od one zime, jos od onog snijega...

Ovo ce biti zadnja bol koju mi zadajes,zato se potrudi da me dobro povrijedis, jer vise neces imati priliku.

Ovo je tvoj poslednji udarac u nizu, zato ovaj put udari sto nize.

Jos samo ovu noc probodi ovu dusu, jos samo veceras raskidaj srce,jer sutra vec neces imati priliku.

Jos samo jednom...

Vristala je Minka, kao ranjena zvjer pustala krike...

Preblijedio je u trenu,,,nije ni slutio sta se sve krilo u njoj...i sta je sve probudio u njoj...

u njemu je sve kljucalo od muke, vatra je sistala iz svih njegovih  otvora...otrov iz njega je siktao na sve strane...a u ocima gorio plamen mrznje.Koji je sve do sada tinjao skriven negdje duboko u njemu..

Korio je sebe za tren nepaznje, za rijeci sto ih ispali poput strijela u nju, i sto probudi zvjer u njoj..

Mrzio je jos vise sada...ne zbog nje same, vec zbog onih snova za kojima ce sutra odletjeti, zbog onog leta u koji ce sutra zaploviti s prvim znacima zore.

Mrzio je uvjek zbog toga,,sto je ona imala snove, a on nije nikada ...

 

Baksuz rece Aisa

Hrsuz nije sala dodade Safija.

 Ehhh...Zivot ..dodade rahmetli joj majka!

 

Minka zastade pred zrcalom svoje duše.

Ona sila stade nasuprot nje

Ja sam Minka, reče joj

Ja sam Minka, reče sila

Pogledaše se.

Mi smo jedno konstatovaše.


-Znaš li nekog pjesnika da uravnoteži našeg ratnika.

Mislim da znam jednog reče Minka.

Hajmo zajedno do njeg, reče sila i iskorači iz ogledala.

-Ne zajedno, već ko jedno, ispravi je Minka.

 

 KRAJ!

 

 

 

10.09.2008.

MINKA II

Dani su se nizali jedan za drugim,,a svaki taj predjeni dan ubijao joj je hrabrost, ili bar malo od onoga sto je ostalo u njoj..

Htjela je otici, pobjeci od njega,ostaviti sve za sobom i krenuti ispocetka .

Nikada nije kasno za pocetke mislila je, dokle god se ima volje, ima i nade da se moze poceti iznova.

Treba se samo otrgnuti od same sebe, odluciti se i naciniti prvi iskorak.Pogledati u svijet izvan svojih okvira, u svijet izvan ovog kaveza.

Svijet je pun prilika,treba ih samo znati prepoznati i iskoristiti...

Njeni snovi su tu i cekaju je..da krene u njihovo osvajanje...

Nisi ti rodjena da camis u ovoj nedodjiji-hrabrila je sebe tako dok bi lijegala u postalju i gledala njegovo namrsteno lice

Nisi ti rodjena da skupljas necije mrvice ljubavi...

Nisi ti bona rodjena da vehnes.Tek procvjetali pupoljak si a rastes na zemlji suhoj od snova, goloj od nenadanja,pustoj od neiscekivanja...

A onda bi tako poslije jednog sahata ohrabrivanja same sebe, samo duboko uzdahnula,okrenula se na svoju stranu zida i cekala zoru da svane.

Vise ga nije mogla ni gledati..svaki pogled  na njega bio bi pogled u zatvoren joj svijet.

U njemu je vidjela prepreku, zamku koja je vjesto hvatala njene snove, baru koja je gusila njene nade...dok ih je ona s teskom mukom kao porodilja  novorodjence donosila na svijet.

Njena je nesreca, ne njegova, sto je kao drvo. U njemu nema ni rijeci, ni smjeha, ni srca, bar da je mrzi i to bi bilo nesto.Znala bi da je zivi stvor.

Ovako je sve vise licio na utvaru...utvaru koja bi s vremena na vrijeme probodi Minkino zakrpljeno srce..sacekaj bi koji tren da iscure svi snovi i nadanja sto bi ih sakupi, aonda bi se okreni i otidji od nje.Znajuci da ce joj trebati opet vremena dok ih skupi, dok ih ponovo zasije u srce, zamandali u sehari svoje duse.

Volio je svoju pustos, kao pustinjak..a ona  ju je mrzila

Pust zivot je gori nego ista govorila mu tako nekad..pokusavajuc da ga ohrabri, da mu otvori prozor u pravi svijet

Ne znam samo zasto se drzis svoje pustosi ne vjerujuc da ima sta drugo izvan nje.

Nemas ti pojma -govorio joj je....

Ti si obicna sanjarica, luda koja zivi u masti.Ne postoji taj svijet, ne ceka niko na tebe tamo negdje.Ja te samo zelim sacuvati od boli i razocarenja koja bi  dozivjela tamo u tom svijetu.

Zar ne vidis da je to sve iluzija,,,ti luda zeno!

Kako su samo boljele te rijeci.Kako su je probadale do kosti, cupale ju iz korijena.

Ja barem imam snove, ja bar imam iluziju i nadu.

Ti nemas ni to.

(To be continued)

09.09.2008.

MINKA

Ne znam koje to godine tacno bjese kad je on stigao u nasu mahalu..

Sjecam se samo da je padao snijeg danima, i da su zene govorile da je ovo nevrijeme upravo on donio  sa sobom...

Baksuz nije sala govorla je Almasa....

Hrsuz nastavila bi Safija..

Helem nikom nije bio po volji taj nas novi komsija...

Osim njoj...Halidinoj Minki...

Cim ga ugledala koljena joj klecnuse,sejtan pomuti razum pa  nacisto senu za njim...

Posmatrala ga krisom kroz musepke , uzdisala za njim u aksam dok je isla na vodu..i crvena poput makova cvjeta ,uzarenog pogleda pomno je pratila svaki njegov pokret...Probudio je u njoj zenu ,potisnuo djete.Zagolicao mastu ...djevojackih uzdaha

Svi se cudom cudili sta je to ona u njemu vidjela

Ni lijep ,ni bogat govorile mahaluse i minderpuze..sta ce ti on..mozes ti i bolje, pa ti si buduca dr.

Ja sam stara , a ja ga vala ne bi -govorila joj rahmetli majka.

Ali djaba ..Minka ga voljela i branila od svih...za nju nije postojao drugi

Njene oci nikoga osim njega nisu vidjele, njene misli  uprte bile samo u njeg..pa sta god da je radila,gdje god da je isla,on bi bio sa njom

Volio je i on Minku ali na neki svoj nacin..znala je ona da je nikada nece voljeti ni upola kao ona njega ali joj je bilo i ovo dovoljno, jer nikada prije njega nije osjetila onu slast muskog glasa, vjestinu muskog govorenja, toplinu  zagrljaja.

Pa je i ono malo sto joj davao ,Minki bilo i previse...

 Ali za razliku od njega Minka je imala svoje snove koje je sanjala,svoja mastanja koja je zeljela odsanjati..zeljela je izvuci se iz one bijede i uspjeti u zivotu.Pa cak iako bi taj pocetak bio negdje drugo , u nekom drugom kraju svijeta..

Zeljela je ona mnogo vise od zivota nego li sto joj je on pruzao

Ti su luda govorio joj je..tvoje mjesto je ovdje pored mene i nemas ti sta da trazis tamo po svijetu.

Znas da ja nikada ne bi pristao na to da odes, zato spusti se na zemlju !

Oh ..kako ga samo mrzila u tim trenucima, kako je mrzila tu njegovu ucahurenost, potpunu nezainteresovanost i ravnodusnost prema svemu.

Vremenom joj poce sve vise smetati to..tako da je ubrzo i ljubav pocela da blijedi.

Nije ga vise mogla gledati onim ocima punim sjaja, niti je  uzdisala za njim kao prije.

Osjecala se izdanom od same sebe, zarobljenom.

Okovi i stege stezali su je sve vise.Njegova ravnodusnost bila joj mrska, ljubav njegova cinila se sada nistavnom, a snovi ugaseni.

Da li je vrijedno pitala se?

DA li vrijedi pustiti snove niz rijeku da otplove, zarad sacice ljubavi?

DA li je vrijedno odreci se sebe zarad nekog drugog?

 Sve vise su se udaljavali jedno od drugog, sve veca praznina izmedju njih bila je, pa skoro da vise nisu ni razgovarali.

Njemu je smetala njena krilata masta, sto je kao ptica sirila krila svakim danom sve vise i cekala samo povoljan vjetar pa da prhne put visina, da zaplovi plavetnilom i da se otisne u svoju slobodu.

 A ona....

Ona  je mrzila zivot i kavez u koji  sama usla je...

 ( to be continued)

 

08.09.2008.

SLOBODNI ZIDARI I ZAUZETI MOLERI (by yamore)

Podižem glavu umornu,
trljam oči pospane i
dugim rukama  razmičem prste oblaka
sunca bih malo
da na dlan primim
svjetla bi malo zjenam da pijem
snove svoje da  okrečim,
kada legnem i usnijem

Istom ću bojom
samo dok zađe
i oblak ovaj crven mu primi
obojit  izbe u svome srcu

a s jutrom  kad sjekne
prvi trag zore
uzet ću boje
za prozore

i džadom srca liniju punu
povući smjerno sa obje strane
da nekom čak ni da zastane
na um ne pane

07.09.2008.

TEBI

Pribjegla sam u svoju misao  s namjerom da se sakrijem od same sebe , a  onda shvatih da se ne mogu  sakriti osim u tvoje misli...i stalno kada bjezim moji koraci i moje oci bjeze od tebe,ali svaki puta sve sam ti blize.

Pa se onda pitam

"Gdje se mogu sakriti i skloniti osim tebi u srce?"

Koja je svrha udaljavanja  kada sam ti sve blize?

Ne mogu cak odsutjeti ni tvoje ime a da te ne dozovem!

Bila sam stijena i jos sam...ali u momentu  bijah pijesak, koji se rasu  svugdje po tebi..

Rasuh se a da to i  ne primjetih...ali to  sada nije ni vazno, jer me more ponovo vraca tebi.

Na kraju.. i neka je tako jer

SVRHA ZIVOTA JE U POVRATKU.

..I zasto se odupirati?

Ovako je lakse!

07.09.2008.

PRIZNANJE

Mogu da te gledam satima

Sanjam nocima

Spominjem neprestano.

Mogu da te slusam

Srcu citiram

Razumu suprostavljam

Ali...

Ne mogu da ne mislim na tebe

I to ti iskreno priznajem!

05.09.2008.

POČETAK

Budim se!
snovi se sklanjaju
u nade i drhte
počinje novo stasavanje u stvarnosti
ulazak u tuđi san s mogućnošću da ga promjeniš ali bez dara da se probudiš
dok ne zaspeš!
Stići ću valjda
i to da učinim
ako požurim
stisnem zjenice
i probijem pogledom do granica vidljivosti
(baš tu negdje na granici
gdje stvari nude samo obrise
uvijek se može malo
uljepšati stvarnost)

Ti znaš
Prvi korak je uvijek iskorak
iz postelje na tlo
onako kako me majka učila
desnom nogom
s bismilom
i nadom
da kračem u nešto ljepše!

05.09.2008.

OPROSTI

Oprosti sto sam otisla tako rano

Sto niti zbogom ti nisam uspjela reci.

 

Izvini sto sve tvoje snove

odnesoh u samo jednom

Uzdisaju duse

 

Oprosti sto sve tvoje nade

Nestadose u samo jednom

Treptaju snenog oka

 

Oprosti i izvinI

Sto svu ljubav ponesoh

Sa sobom....

04.09.2008.

BEZ VAS DVOJE

 

Noc je prijeteca ovdje

A  uzdasi  lome zidove  sirote djecije duse.

Basce su puste ovdje bez vas dvoje

A  ulice njeme odzvanjaju nekim tudjim koracima

Dok krisom osluskujem korake vase.

 

Mir koji vlada ovdje je samo prividan

A  suza koju pustim svakoga dana

Milijun govori rijeci.

 

Puste su zore ovdje

Kad ih docekujem i ispracam sama

A molitve ostaju gluhe

Dok  ih izgovaram jecajuc u sebi

 

Ljubav je ovdje moj

neprosanjan djeciji san..

A snovi bez vas dvoje ovdje ne vrijede mnogo.

 

Ovdje se vjecnost cini trenutkom

A trenutak bez vas

za mene je vise i od same vjecnosti

 

Noci su prijetece ovdje

A zore puste bez vas dvoje.

Gluhe su ovdje molitve djetinje duse

Sto ih izgovaram jecajuc u sebi.........

03.09.2008.

NE BRINI MAMA

Mama ovdje je mrak

Ovdje caruje tisina

Jorgovan ovdje ne mirise kao onaj u nasoj avliji

Oluci ovdje ne zvone pod naletom kise i snijega

Jer ovdje, s druge strane ,ih nema.

 

 

Ali ne brini mama

Ja se ne plasim mraka

Luku mirnu pronasla sam

 I spokojna cekam dan kada ces me ponovo priviti na svoje grudi.

 

Ne brini mama...

02.09.2008.

ZA AMIRA

Ne sjecam se svih rijeci

Tek ih slutim

U mraku tvog pogleda.

 

Ko  cvijet si bio

Taknut vrelim plamenom

Iz uvelih obraza mirisalo je djetinjstvo

Iz ustalasanih ociju pjenila se dobrota

 

Spontanost nenavikle ljutnje

Duzila je  mladice tvoje iskrenosti

 

Rekla  sam nesto rijesena  da  idem

I sada kada kazem

"OPROSTI MOLIM TE"

 

To ti samo  na jeziku onih

Sto se boje reci

Velim

"VOLIM TE"

 

tiznas

02.09.2008.

Sjecanja

Napolju se cuje  strka, neko  vice, neko   prijeti.

Necu da cujem rijeci, necu da znam ko vice  i ko  prijeti, sve sto se u svijetu dogadja ruzno je

.Primi , Boze molitu moje nemoci,oduzmi mi snagu i zelju da izadjem iz ove tisine, vrati me u mir.Prvi ili poslednji.

Mislila sam da izmedju njih postoji  nesto, bila je nekad jedna rijeka, i magle u njenim predvecerjima, i suncev odsjaj na njenim sirinama, postoji i sad  u meni , mislila sam da sam zaboravila, ali nista se izgleda  ne zaboravlja, sve se  vraca  iz zakljucanih pretinaca , iz mraka toboznjeg zaborava, i sve  je nase sto smo mislili da je vec nicije, ne  treba nam a stoji pred nama, svjetluca svojim bivsim postojanjem,podsjecajuci nas i ranjavajuci.

I sveteci se zbog izdaje

.Kasno je , sjecanja, uzalud se javljate, beskorisne su vase  nemocne utjehe i podsjecanja  na ono  sto je moglo da bude.A uvijek  izgleda  lijepo ono sto  se nije ostvarilo.Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju  ne mogu i ne zelim da otjeram, jer razoruzava  i tihom tugom brani od patnje.

Uzalud ponavljala sam u sebi neprestano....uzalud.

Nek se vrati to sjecanje  u tamnu krv, u splet zila , u najtanji kutak  mozga, ma kuda gdje je i dosad boravio, skriven kao tajni saputnik moje svakodnevnice, ili  neka izadje i ode od mene s ovom noci.

Meni ne treba i nikada zazaliti za njim necu.Smirila sam se i zaboravila, a zivot nije svetkovina vec trpljenje i ne treba ga jos vise  otezavati mislju na ono sto ne moze da bude.

Ne treba,jer vec i to sto je prohujalo pored mene  kao vjetar, uzburkalo je  moju neodusevljenu mirnocu, zavezalo mi noge i ruke, ispunilo me strasnim umorom.

Dusa je natopljena vlagom, pocinje da truli negdje duboko u covjeku.

 

01.09.2008.

JEDNA OD ONIH

Stupkacu na pragu tvojih snova

Iskopacu tvoje uspomene i zapisacu ih

Nagriscu ivice tvoje sujete

Cuvacu te od sijenki  i tvojih strahova

Halapljivo cu gutati i najmanju paznju

Oglodjat cu i svaki tvoj pogled

Zalajacu svaki put, da te opomenem

Ujescu te kad mi naneses bol

Ukopacu kosti i sjecanja

I pocecu da zavijam

...Tek da bi  cuo ....

Kakvu si kucku imao pored sebe

dijetenoci
IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
180589

Powered by Blogger.ba