dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

06.08.2008.

Sta smo ja i ti?

Sta smo to onda mi?

Lude? Nesrecnici?

Najzamrseniji ljudi na svijetu.

Do juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo.Ali nismo postali ni nista drugo.

Stali smo na pola puta, zabezeknuti.Ne mozemo vise nikud .

Otrgnuti smo , a nismo prihvaceni.Kao rukavac sto ga bujica odvojila od majke rijeke, i nema vise toka ni usca. Suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije.

S nejasnim osjecajem stida necemo da gledamo unazad, a nemamo  kud da gledamo unaprijed. Zato zadrzavamo vrijeme u strahu  od ma kakvog rjesenja.

Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili da vise ne znamo ni sta smo.

Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje.

A  sve se u zivotu placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako  pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezeni i tvrdi, veseli i tuzni.Spremni uvijek da iznenadimo svakoga , pa i sebe.

 Zar se slucajno zaklinjemo  na ljubav?. Tu jedinu  izvjesnost u ovoj neodredjenosti.

Zar bez razloga pustamo da zivot prelazi preko nas?,

Zar se bez razloga unistavamo?

06.08.2008.

Smrt

Smrt je jekin,sigurno saznanje,jedino za sto znamo da ce nas stici.

Izuzetka nema , ni iznenadjenja, svi putevi vode do nje, sve sto cinimo to je priprema za nju, priprema cim  zakmecimo udarivsi celom o pod.Uvijek joj blize, nikada dalje.

Pa ako je jekin, zasto se cudimo kad dodje?

Ako je ovaj zivot kratak prolazak sto traje samo cas, ili dan, zasto se borimo da ga produzimo jos dan ili cas?

Zemaljski zivot je varljiv, vjecnost je bolja.

Govorio sam: Zasto vam srca od straha drhte kad se pred smrtnim mukama noge omotaju jedna oko druge?

Smrt je preseljenje iz kuce u kucu.To nije nestanak vec drugo rodjenje. Kao sto prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije tako dodje vrijeme da se rastave dusa i tijelo.

Smrt je nuznost u neizbjeznosti prelaska u drugi svijet, u kome covjek dostize svoj puni uspon.

Govorio sam: Smrt je propadanje tvari a ne duse.Smrt je promjena stanja .Dusa pocinje da zivi sama.Dok se nije rastala od tijela ona je prihvatala rukom, gledala okom, slusala uhom, ali je sustinu stvari znala sama sobom.

Govorio sam: Na dan moje smrti kad bude nosen moj tabut, ne mislim da cu osjecati bol za ovim svijetom.

Ne placi i ne govori :steta, stata.Kad se mlijeko pokvari, veca je steta.

Kad vidis da me poloze u grob, ja necu  nestati.Zar mjesec i sunce nestanu kad zadju?

Tebi se cini smrt, a to je rodjenje.

Grob ti se cini tamnica, a dusa je slobodna postala.

Koje to zrno ne proklija kad ga zemlja u se primi?

Pa zasto da sumnjas u zrno covjekovo?

I reci : Dosla je istina.Dosao je cas.

Jer svako kruzi svojom putanjom do odredjenog roka.

Ne tugujte,radujte se raju koji vam je obecan.

"O, robovi moji,nema za vas straha danas, i necete biti zalosni. O, smirena duso, vrati se Gospodaru svome zadovoljna jer je i on tobom zadovoljan.

Udji medju robove moje, udji u Moj dzenet!"

Sve sam ovo govorio a kako sada da kazem samrtniku : Hodi poslusno putevima  Gospoda tvoga,kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva , o kojima moje sicusno znanje ni slutnje nema.

Vjerujem u sudnji dan i u vjecni zivot, ali sam poceo da vjerujem i u strahotu umiranja, u strah pred tom neprozirnom crninom.

.............................................................................................................................................................................

Sjedim na koljenima, slusam. U tisini sobe, negdje iz zida, iz stropa, iz nevidljivog prostora kuca kudret sat, nezaustavljivi hod sudbine.

Potapa me strah kao voda.

Zivi nista ne znaju.Poucite me mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha , ili bar bez uzasa.

Jer., smrt je besmisao , kao i zivot.

Mesa Selimovic

06.08.2008.

Harun

 Harune! - zvala sam necujno, cekajuci odgovor iz sebe.Ali odgovora nije bilo, ni znaka nikakvog. Ni uzbudjenja, ni tuge cak.

Bila sam kao glina, tajna je ostala  gluha.

Obuzimao me samo osjecaj gorke pustosi, mira koji nije moj, i nekog dalekog smisla, vaznijeg od svega sto zivi znaju.

Sve se mutilo u meni,pretvaralo u mutljag u kome se svijest gusila.

Nikud ne treba da idem, a idem.

Negdje je ostao trag mrtvog Haruna!

 

Boze smiluj se njegovoj naivnoj dusi...

Oprosti mu grijehe i primi ga u svoje okrilje!

Amin!

dijetenoci
<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
216191

Powered by Blogger.ba