dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

01.08.2008.

Poslije kiše dođe sunce( III dio)

U kukama slova će ostati nešto od onoga što je bivalo u meni,pa se više neću gubiti u kovitlacima magle,kao da nije ni bilo,ili da ne znam šta je bilo.

Tako ću moći da vidim sebe onakvu kakva postojim,to čudo koje ne poznajem ,a čini mi se da je čudo  što uvijek nisam bila ono što sam sada.

 

Oprosti mi molim te! Oprosti mi za ovu kasnu ljubav.Mislio sam da je postojala dok je bila potrebna,sada se budi kada  više nikome ne može pomoći, čak ni meni.I ne znam više je li ljubav ili uzaludno vraćanje.

 

Oprostila sam ti, oprostila sam ti još mnogo prije tvog odlaska.Jer sam znala da ćeš  otići, osjetila sam da ćeš  se prepasti moje ljubavi i pobjeći u svijet.Da me više nikada ne vidiš, da više nikada ne ćuješ niti jednu jedinu riječ  o meni. Da zaboraviš da sam ikada i postojala u tvom životu.Ali kako vidim nisi uspio, boljelo te moje odsustvo,moja tišina  s kojom naučih da živim.Mučilo te saznanje da sam te pustila, da te možda  nikada i nisam voljela. Ali voljeti nekoga (......) ne znači nužno  davati mu doznanja na tu ljubav, stalno mu to govoriti da bi povjerovao, moliti ga da ostane onda kada vidiš kofere u njegovim rukama.

Ljubav se osjeti, ona se daje, ona se uzima...

A voljela sam te, u to vrijeme sam te voljela više od same sebe,,čak iako sam znala da mi ta ljubav ništa dobro donijeti neće, čak i tada sam te voljela i vjerovala u tebe, a potajno  htjela da vjerujem u " nas ", u to čudo koje nikada postojalo nije.

Tebi to onda nije bilo važno, radije si mislio da je sve laž i jedna velika farsa, radije si uvjeravao sebe da ljubav ne postoji, i da je to tek samo riječ, prazno slovo na papiru i ništa više.

Tebe su boljele sumnje u postojanje moje ljubavi a mene činjenica da sam ti bila samo još jedna u nizu.Još jedna recka više na zidu.Nisam željela da budem samo broj u tvome životu.Htjela sam više , htjela sam da taj broj dobije ime, da poprimi lik, da mu udahneš dušu i daš priliku da zaživi u tvom srcu, da ga smjestiš u jedan mali dio sebe, i da ga njeguješ, da ga hraniš nadom u bolje sutra.

 Mogla sam ti puno dati, puno više nego li ćeš  ti ikada moći meni.

 

Evo kajem se ,pred tobom sam...šta još hoćeš  da ti kažem? Šta još treba da uradim da bi ti pokazao da sam shvatio, da sam pogriješio, da sam te volio?

Ne trebaš ništa da radiš, ništa više da mi govoriš,jer je kasno...Kasno je sada moj (......)..A ako si me volio,onda voliš na čudan i veoma bolan način.

 

Ne govori mi to, ne govori da je kasno,,,jer za pravu ljubav nikada nije kasno, za krenuti iz početka nikada nije suviše kasno,niti suviše rano.

Zašto da ti dam priliku? Da me ponovo ostaviš? Da me ponovo povrijediš? Priliku da ponovo odeš?

Šutio je....bio je svjestan  činjenice da je probudio zvjer u meni....

Borila sam se kao lavica,nisam htjela da pokleknem pred njim, da mu pokažem koliko sam zapravo slaba i koliko me još uvijek sve boli.

Ti nikada nisi bio svjestan moje ljubavi, i njene veličine.Nju ne možeš  vidjeti očima, ne možeš ju dotaknuti ali jednostavno znaš da je tu,i da postoji samo zbog tebe.Nju ne možeš uokviriti, ne možeš  ju strpati u vrijeme,jer ona nije ograničena,ne poznaje  pojam vremena, ona nema rok trajanja,ona je vječna.Ti nikada nisi htio da spoznaš da sam zbog tebe bila spremna žrtvovati svoje snove, da sam bila spremna bdjeti nad tvojim snovima , tvojim maštanjima,jer sam ih doživljavala kao svoje.Svaki tvoj poraz  za mene je bio duplo veći, i bolio me više nego tebe, svaki tvoj uspjeh bio je moj.

Pa kada si otišao više nisam imala ni pobjede ni poraza, nisam imala ništa za što bih mogla da se uhvatim, da se podignem,stresem prapinu sa sebe i ponovo zakoračim u život. Zbog tebe sam počela da mrzim zore,jer sam ih dočekivala sama,mrzila sam i večeri jer sam lijegala u postelju sama, mrzila sam život jer sam morala koračati sama i bez tebe, Zbog tebe zamrzih sebe .

A onda se desi nešto.Nešto zbog čega zavoljeh zore, i svaki novi dan što nadolazio je.Nešto zbog čega zavoljeh večeri, što me baci u zagrljaj životu.Nešto zbog čega moj život ponovo dobi smisao.Zbog čega te zavoljeh još više, još luđe....

Otišao si ,ali si mi ostavio ono najvrednije...ostavio si "život u meni"!

Skamenio se...poblijedio u trenu...samo sam primjetila kako u trenu poblijedi, utrnu čini mi se,kao da ga život na trenutak napustio, pa u njemu nije bilo ni riječi, ni pokreta, ni pogleda..u njemu nije bilo ničega..Zboljeh ga istina, probode do kosti, rastrga ga u komadiće,pa sam skoro mogla ćuti kako se lomi sve u njemu, pucao je kao da je od stakla.  onda poče da se trese, vilice počeše igru kao kastanjete, vrati se život u tijelo.I dalje je šutio, samo primjetih dvije suze koje krenuše  na put iz ona dva plava oka.Dvije suze spustiše se niz blijede obraze...jedna za njega,druga za mene...valjda.

Nakon izvjesnog vremena procijedi kroz zube...

Zašto mi nisi rekla?

Zašto me nisi potrazila?

Zašto nisi.........

 Šta da mu kažem?

I ovo mu rekoh samo da ga odgurnem od sebe.Jer sam znala da poslije ovoga više ništa neće biti isto.Znala sam da mi ovo neće nikada moći oprostiti,jer sam mu uskratila pravo na istinu.Bila sam toliko ohola da sama sudim, da dozvolim da sama odlučim za oboje.Bila sam toliko sebična da  sreću i tugu poslije sačuvam samo za sebe....

Znala sam da će poslije ovoga otići zauvjek iz mog života....

 I na neki čudan način bilo mi i drago zbog toga......ali sam isto tako znala da ćemo oboje platiti ovaj trenutak,platit ćemo ga suzama,gorčinom, nepovjerenjem...prevelik danak bio je...svatih tog dana,,,,

 

 ( TO BE CONTINUED)

dijetenoci
<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
168456

Powered by Blogger.ba