dijetenoci

Samoća me ugodno boli,žao mi je zbog nje a nis čim je ne bih zamijenila!

31.07.2008.

NEMOJ

NE peri ruke od moje nevinosti jer ce ona zauvijek ostati na njima.

NE cisti dusu od grijeha jer  izbrisati se ne mogu.

NE  brisi sjecanja na mene jer nikada neces uspjeti

NE trazi drugu ravnu meni jer je nema.

Bog nije stvorio dvije mene!

30.07.2008.

Poslije kiše dođe sunce( II dio)

 I bili smo tog dana sve što smo htjeli,dva bića bez predrasuda i lažnog moralisanja.Bili smo  dvije ogoljene duše,duše koje nikada nisu znale za poraz i riječ "ne mogu"....

Kisnli smo  na kiši  ko dva beskučnika i radovali se kao djeca kad bi izmamili osmijeh jedno drugom...

Tih dana smo bili srećni,tih dana smo se mnogo smijali..prokomentarisah....

Da, Tih dana...

 

Drago mi je da si se vratio,rekoh mu .Nisi ni imao  razlog da odeš.Čovjek nikada netreba da ide ako ima bar i najmanji razlog da ostane.Znaš li kako mi je bilo? Znaš li kako mi je sad?

Šutio je, dovoljno dugo da primjetim da se kaje i dovoljno kratko da uspije da  prikrije svoj osjećaj krivice i stida.

 

Nije ni meni bilo svejedno..reče...i ja sam se mučio kajanjem,krivica me nagrizala iz dana u dan,ali  sam htio da budem jak,tada sam morao da budem jak,da sebi kažem da mogu i tebe da ostavim,i da te nisam vrijedan.Nisam bio  spreman ponuditi  ti ono što ti zaslužuješ.

Šta ja to zaslužujem?

Zaslužuješ ljubav, svu ljubav ovoga svijeta.Zaslužuješ čovjeka  bez tereta,bez ovog bremena prošlosti.Nekoga  ko će biti ponosan  što ima takvu Eminu pored sebe,ko će ti moći pružiti sigurnost toplog doma,čvrstoću zagrljaja.Nekoga ko će te moći voljeti  kao sšto nikada nisam znao ja.

Nisi znao ili možda nisi htio?

Možda oboje pomalo,reče a crvena boja proli se bijelim licem,krv prošikta svakim kapilarom.

Imala sam osjećaj kao da se postidio,po prvi puta je  priznao nekome sve što mu leži na srcu...Po prvi put u životu igrao je na sve ili ništa...

Da, nisi htio da me voliš,vadio si se na neke glupe izgovore,odgurnuo si me od sebe u trenutku kada smo jedno drugom bili najpotrebniji,kada smo kao dva utopljenika tražili slamku  spasa u moru ,onaj tračak nade i svjetlosti na kraju tunela.Odgurnuo si me u trenu kada sam našla svoj pojas za spasavanje na brodu koji tone.

 

Šutio je,nije ništa progovarao..vjerovatno zato  jer je znao da sam u pravu.

Zar ti je trebalo dvije godine da spoznaš sve to?

Zar je moralo proći 720 dana da osjetiš moju ljubav i moj jecaj  u pomoć?

Po prvi puta sam zaplakala prd muškarcem,suze su se slijevale niz lice i nisam mogla podvaliti mu da je to kiša,jer je odavno već prestalada  da pada.

Ali nisam ni htjela da ih krijem.Možda sada povjeruje u moju ljubav,možda  sada kada vidi suze u ovim očima shvati sve...Mozda mu one uspiju reći sve ono što nisam mogla ja...

Molim te ne plači Emina .Pa budalo niko nije vrijedan tebe!

Eto u tome je naša razlika,rekoh mu kroz suze .

Ja hoću i želim da  budeš vrijedan!

Istina je izašla na vidjelo ..ostadosmo ogoljeni  do kože,kao dva  djeteta izdasmo se.

Znaš li šta me je najviše zaboljelo?

Predpostavljam,procijedi kroz zube dok mu je pogled bio prikovan za zemlju i lokvu u kojoj su bile dvije siluete...

Boljelo me najviše  to što mi se uopće nisi javljao više .O tebi sam morala  da saznajem preko blogova i postova,a svaki od njih čini mi se da je bio upućen meni,sa svakim  od  njih si me tjerao više i više od sebe,udaljavao  si se svakim danom  milju vise.Pa nakon mjesec dana  više nisam mogla  ni izbrojati kilometre koji nas dijele.Boljelo me kada bih pročitaj kako sada nju zoveš mojim imenom  i kako sada njoj izgovaraš riječi ljubavi, riječi koje meni nikada nisi rekao.

A onda si prestao da pišeš,još više me je zaboljelo ,jer nisam znala da li si živ,da li si srećan ili sjetan...znaš li samo koliko sam puta okrenula tvoj broj da te nazovem i onda bih poslije jednog zvonjenja spuštala slušalicu ,jer nisam imala snage za još jedno tvoje nejavljanje.

I  s vremenom naučih čitati tišinu sa tvojih postova,prazninu sa tvog bloga,tek ponekada  ono reda radi, čisto da sebe malo zavaram ostavi bi  pokoji komentar,jer sam znala  i potajno se nadala  da ih čitaš i da i ti zuriš u njih s neke druge strane monitora..A onda sam  pustila zub vremena da nagrize sjećanja,sve sam te se rjeđe sjećala  a sve više voljela ,molila sam dragog Allaha da mi izbriše sjećanja ali ljubav da ostavi.

Znaš srasle smo nas dvije,ja i moja ljubav..srasle smo toliko  da kada bi se odvojile jedna od druge uvehle bi obje .Jedino ovako  i na ovaj način  smo mogle opstat. Bile smo potreba i navika  jedna drugoj.

Prisloni ruku na moje grudi i osjetićeš  opet ono srce koje preskače u tvojoj blizini ,stavi uho na moje usne i opet ćeš ćuti  dah  što treperi ,raširi nozdrve i opet  ćeš udahnuti miris adrenalina koji ključa  u meni  dok te gledam.Sve je ostalo isto ,samo  što sada  više ništa nije isto moj(...)

Znam,razumijem,ali probaj i ti mene razumjeti molim te.

Razumijem ja tebe,moja greška i jeste bila u tome što sam uvijek imala previše razumjevanja.Što nikada nisam tražila,zahtjevala,što sam uvijek znala gdje je granica i kada treba stati.

I šta mi je to dobro donijelo- Ništa

Gdje me je to na kraju odvelo -Nigdje

Dala sam sve,a dobila samo bol,gorčinu,suze i strah.

Hoćeš mi povjerovati  ako ti kažem  da dvije godine  nisam nigdje izašla,da već dvije godine svijet gledam kroz monitor računara, a ljude izbjegavam i  zazirem od njih.Tako se dobro skrivam od ljudi,toliko sam dobra u tome  da sam počela i od same sebe da se krijem,više ni sebe samu ne mogu da pronađem.

Ti si luda.Zašto to radiš sebi? To sama sebi praviš.Nemoj sada mene da kriviš i za to.Nisam ja jedini čovjek na planeti.

I stina,sama sebi sam to napravila.Istina nisi jedini čovjek na planeti ,ali ja sam htjela da budeš..i to si i postao

Zato dobro pazi šta želiš,jer ti se lahko može ostvariti ...hehh

Onda ću odmah početi sa listom želja ,reče sa smješkom

 I bolje ti je - dodadoh promuklim glasom.

Dušoo hladno ti je,sva se treseš i ruke su ti eto sve modre od zime...

A nije to od zime ,znaš da sam uvijek  imala slabu perifernu cirkulaciju,i da jedino u tvom zagrljaju  bi se plavetnilo povuci a crven proli mojim obrazima.Znaš kako si me znao zezati da kada sam u tvom zagrljaju mjenjam boje kao semafor....hehh

HAHA - sjećam se ..kako si samo luda bila moja Minchi.

Ama luda sam ja i sada,ako ne i još luđa,samo što  sada sve manje i manje se ima razloga za smijeh i provale..

Jesi primjetio da me opet zoveš dušoo i Minchi?

Zar?

Da , i ne pravi se lud,to radiš namjerno ,da me još više zbuniš.Valjda ti to ostalo još od faxa,da se igraš ljudskom psihom.

Profesionalna deformacija ,reče smješeći se.

Da kao što je moja  da ti kažem da imaš problema sa želcem i žučnim kanalićima.

Kako znaš?

Eh to je tajna,ako ti kažem  moraću te odvesti na sistematski..

Hajde bona reci mi,de,hajde ,osevapićeš se..

Ma jok ne smijem.Znaš koga zmija ujede i gliste se boji!

Eh, ovo je bilo malo  na moj račun.

Da,uvijek si ti plaćao račune,pa kontam da mu još šta privalim,nek i sada plati.

S godinama postaješ sve luđa,znaš li to?

Da,znam,rekli su mi to zadnji puta kada sam bila na pregledu u Jagomiru,kažu ako ovako nastavim moraće me hospitalizirati.A ja nešto kontam dobro bi mi i došlo malo odmora.Zamisli samo kako bi mi dobro stojala ona  bijela košulja.Ama uvijek mi je bijelo lijepo stojalo, što jest jest.

De bona uozbilji se.

Zašto da se uozbiljim? Pa uvijek si govorio da me voliš baš zbog toga što sam ovako luda.

"Ma volim te samo zato što si mi ovako luda i što mi nisi neka peka i pintuhamiza"

Ovo si mi rekao kada smo bili u autu ispred onog stana koji si trebao da kupiš, ne znam tačno koliko je bilo sati jer mi se užasno piškilo i jedva sam čekala da krenemo,ali dobro se sjećam te rečenice.Nju sam arhivirala,rekoh za svaki slućaj,zlu ne trebalo.I eto zatreba,doduše tek za dvije godine,ali bolje ikad nego nikad.

A jel se sjećaš kada smo se vraćali iz onog gradića dolje na Jadranu kako sam te izluđivala dok si vozio, a ti si me pitao ;' Hoćeš  li mi uvjek tako ugađati i tako me maziti"?

Rekoh ti :"Da ,uvijek  i još duže od uvijek"

Kako sam samo naivna bila,nisam znala da će to uvijek trajati još samo par dana..

Ali dobro ,nećemo više o tome,kome još treba da se sjeća svega .

Mislila sam da sam pokopala sjećanja i spomenik im podigoh,ali eto vratiše se iz mrtvih i probudiše opet onu avet u meni.

Vrati se ti  i opet ih donese sa sobom...istresi ih tu pod moje noge kao da više ne trebaju ni tebi ni meni..

A zapravo  i ne trebaju,samo bude ovu zaspalu bol..Neka ih tamo  gdje su i dosada bila .Meni više ne trebaju i nikada zažaliti za jima neću ,jer ne vrijedi,nema koristi .A da ima sama bih ih otkopala,sama bi im skinula bijele ćefine i obukla u najljepšu odoru.Ali nema fajde...

 

Sazrela si ,prekide me u pola rečenice..

Nisi više dijete a žena,sada si samo žena,žena koja  pametno zbori.

To hoćeš  da kažeš da prije nisam bila pametna da se nisi ložio na ovu moju pamet i na slatku doktorsku facu?

Uh jesam, i danas se stresem kad se prisjetim kako si me natjerala da ti dođjem na pregled,kako si me svukla i odvalila da se smiješ

Miša  li ti tvog, to je bio prvi puta da se pred ženskom postidim...

Ma nije bolan ,smijala sam se tvom stomaku sa "adidas" čizama ...moraš i sam priznati da  i jeste bilo smješno.A još više je bio smješan tvoj izraz lica kada si čitao dijagnozu" CELULITIS ACUTIS" ....Hahh

Ama to je bilo uvrnuto a ne smiješno reče sa smješkom

Mogao bi opet navratiti na pregled,ali se ovoga puta ne moraš skidati i obećavam da ću ovoga puta biti pristojna i da neću napadati...Dođi da vidimo šta je s tim želcem i žučnim kanalima.

Jel te još uvijek glava često boli?

Ma boli,šuti ne pitaj,trujem se tabletama svaki dan.

Eh da u njoj šta ima ne bi boljela ,a ovako hehh,pa znaš brate da i šupalj zub boli :)

Baš ti hvala na komplimentu Emina

Ama nema na čemu  i drugi put,znaš brate da sam uvijek rado dijelila komplimente.

Ali šuti Allaha ti,ni tebi nije mahane.Pa jel se samo sjećaš kako smo voljeli sjesti,i onako uz NESS mahalati ljude i prolaznike.Pa svakome bi mahanu nađi.

 

( TO BE CONTINUED)

 

29.07.2008.

PTICE

Ptice su nemirne danas.Prodje mi kroz glavu, bile su nemirne i onih dana.Osinu me kao munja sjecanje po dusi. Sta li sad najavljuju?

Tvoj odlazak? Ne,davno si otisao...

Toj povratak? Ne, rekao s da se nikada ne vracas,da uzalud ne cekam...

A vidis nisam te poslusala, jer ja jos uvijek cekam i sa zebnjom gledam dole niz poljinu,niz onu livadu  kojom si otisao.Jos uvijek vidim tvoje tragove u polegloj travi, njima hodim i pokusavam prevariti vrijeme...

Ptice su nemirne ovih dana i kao da prizivaju tvoj  glas i tvoj nestali lik.....

Idite vi zloslutnice,ne zazivajte onog  koji vec odavno ne hodi ovim poljima,ne prizivajte onog  sto ostavlja tragove u nekosenoj travi.Ne molite se za povratak onog koji ne mari za rosu na mom licu, sto ne vjeruje  u rijeci ljubavi koje mu saputah u predvecerje..

Ptice moje ne molite za ljubav u srcu kojeg nema!

28.07.2008.

Dijete a zena

Dijete sam zarobljeno u tijelu zene.

Jos uvijek hodim poljima zelenim trazeci tratincice i djetelinu sa cetiri lista.Jos uvjek pokusavam  protrcati ispod duge slijepo trazeci srecu.

Dijete sam koje uporno siri krila zeleci zagrliti oblake i udahnuti kap plavetnila.

Zena sam sto koraca poljima izmedju jave i sna, i koja u tpla predvecerja  jos uvijek trazi krijesnice  sto svijetle u noci.

To su krijesnice mog nedosanjanog djetinjstva,moje usnule mladosti.

28.07.2008.

Poslije kiše dođe sunce ( I dio)

Kiša je lila danima,ni trunke svjetlosti nije se naziralo,kao pred kijametski dan,sve  crno,sivo,ubija te ona tjeskoba  sobe,ona četiri zida koja stežu, pa ti se čini da se soba smanjuje iz dana u dan.Htjela biih negdje izaći,udahnuti malo vazduha,obradovati pluća,ali kad provirim kroz prozor i kad vidim  da lije ko iz kabla,povučem se,prigrlim knjigu i ona svoja četiri zida  i tako odlučim cijeli dan provesti pod dekom...

Ali ne i tog dana...odlučih se izvući iz svoje ljušture,malo protegnuti noge,osjetiti miris natopljene zemlje,miris pokisle kose i mokre kože..

Pa dobro je i nije tako strašno,pomislih dok sam šetala i ne pada tako,kao da se na sekund i nebo  umorilo i pustilo kišu i oblake na pauzu...Taman,ovako mi odgovara.

Pomalo rominja,ubija ovu tišunu u meni pokoja kap kad se razbije o kabanicu.

Miljacka nadošla i mutna,širi nozdrve onaj miris blata i vlage,ali opet ugodno je,ugodnije od mirisa četiri zida i praznog prostora sobe..Nigdje nikoga,samo pokoji auto projuri i zapljusne me.E ,svašta pomislih,to ti je naša kultura, ni da uspori  kreten kad vidi pješaka...ma jok..boli njega ćošak za moju upalu pluća sutra...ali hajde nek mu bude,neka mu

Na Vilsonovom gle čuda nigdje nikoga,muk ,tišina..neka i odgovara mi  ova tišina,ova pustoš,tako sam opet sama a opet u širini,na otvorenom.Mogu disati i ne obazirati se ni na kog,ni na što.

Lokva nasred ulice,prođe mi kroz glavu jedan fleš iz djetinjstva.Kako sam uvijek voljela pljuckati po lokvama i onda se kući vratiti mokrih cipela ,čarapa,promrzlih prstića, a onda bi mama krenula da se ruži, da tersa...hehh samo se culo BUĆ,BUĆ  u cipelama.. i bilo zabavno,interesantno.Uvijek sam zamišljala da se to čuju žabice,da je to kreket žabe dok sjedi na svom lopoču u močvari  i dok zaziva svog zalutalog žabca.......

Skočih u lokvu, onako instiktivno,bez imalo razmišljanja...hoću da danas budem dijete, danas ću biti dijete a žena, ili obrnuto,ma hajde nije ni važno,,samo znam da želim da probudim ono dijete zaspalo u meni i da budem ono što želim..pa makar na dan,makar na tren

Kapljice pljušte na sve strane ,zamuti se ona ravna površina lokve,uzburka se more blata i vode...kad odjednom onako iznenada i od nikuda glas "Mogu li ti se pridružiti?"

Prenuh se,mislila sam da sam sama,šta više bila sam ubjeđena u to, zato i uradih ovu glupost..

Okrenem se lagano ,,,,kad čovjek u crnom, mokar do kože,niz bijelo lice se slijevaju neumorne kapi kiše,ili su to možda suze u tim plavim očima, pa ih kiša vješto prikriva.

Ne znam,,ne vidim baš najbolje jer mi kiša pada direktno u lice,pa mi se magli vid...

Kako drsko od njega pomislih..ali ne rekoh mu to.Zapravo  nisam mu rekla ništa,samo sam ga pogledala,zadržala se trenutak na tom bijelom,okruglom  licu  i krenula dalje.

Dobro ne moraš biti tako nedruželjubiva, opet će on....samo sam mislio kako ti treba društvo i kako si usamljena danas ,kao i ja..pa rekoh  da podijelimo tu bol,da olakšamo dušu barem na tren

Ne bih hvala! Prozbori jedva ćujnim glasom...

Emina to sam ja zar me ne prepoznaješ?

Utrnuh sva,pa on zna kako se ja zovem! ostadoh da stojim u mjestu, kao ukopana .

Okrenem se kad stvarno on....dosta se promjenio,konstatujem u sebi, nekako oronuo, smršao,nema više onog stomaka, tromog hoda,ama nema više onog mog (..)

Pa zar ti nisi u Njem.procjedi nekako nazor kroz zube.

Vratio sam se.Pa to je i više nego očigledno prozborih ...

Allahu dragi šta i mene neće sve snaći,ama kud baš danas kada sam odlučila biti sama sa sobom,da malo preispitam sebe  i neke svoje postupke...

Zar ćemo ovako da šutimo svo vrijeme i da stojimo na kiši ko dva beskučnika..upita sa smješkom

Osmjeh je ostao isti, primjećujem., i proleti mi kroz glavu kako smo se nekada smijali,kako smo samo ludi bili, i kakve sve budalaštine nismo izvodili da nasmijemo jedno drugo....eeee,davno je to bilo prozborih tiho.

Nešto si rekla upita ...ne ,ništa, samo sam naglas razmišljala

Nekada smo to radli skupa reče sa smješkom opet

Nekada smo jos štošta radili skupa uzvratih mu cinično...nasmijasmo se oboje

Zašto si odlučio baš danas da kisneš? Jel to hoćeš da dobiješ upalu pluća pa da odeš kod neke lijepe i mlade doktorice na pregled?

Pa da,upravo to mi je bila namjera,reče..eto osujetila si moj plan,kako si samo znala,a ja htio da dođem da te vidim i da se izvučem na upalu pluća,da te iznenadim.

Ama  ti si lud, ne moraš imati upalu pluća da bi me vidio,to upali samo jednom...

Lud si,opet mu govorim,još uvjek si onaj isti,onaj kome sam i onda stalno iznova i iznova ponavljala "ti si lud,daj uozbilji se",a i ja bila luda ko struja,radila što mi nikad ne bi bez tebe ni na kraj pameti palo....samo kad se sjetim onog našeg jednodnevnog izleta,ama i sad me stid, šta sam ti radila,kako sam te izludila...

Nisam isti Emina,vjeruj mi da nisam,ništa više nije isto, promjenilo se sve, i ja sam se promjenio, i ti si se promjenila.Sada drugačije gledam na svijet,na život.Trebalo mi je dvije godine da shvatim da tražim nešto ,da tragam za nečim što mi je svo vrijeme bilo na dohvat ruke,tu ispred nosa, sto me bolo u oči svo vrijeme.

I trebao si otići  u svijet, nestati na dvije godine da bi to svatio?

A ja sam to znala uvijek,zato sam ostala ovdje da te čekam, jer sam znala da ćeš se vratiti,znala sam da ma koliko tražio nećeš naći nigdje još jednu sličnu meni.Ne možeš nikada naći onu koja bi te voljela više od mene,koja bi se dala cjela samo za tebe.Znala sam to ja još onda moj ...a znam to i sada.Moji osjećaji se nisu promjenili, ja sam još uvjek ona ista,moja ljubav je možda samo dobila na jačini,moji osjćaji su s vremenom možda postali samo još jači...

Zaplakao je..po prvi puta vidjeh muškarca da plače..nije lijep prizor,nemoj ,ne sada,ne danas,nemoj predamnom...hoću da te vidim  sa osmjehom na licu, ne sa suzama.Hoću da se smijemo glupostima dok šetamo kao nekada,da se mrštim dok me vučeš za kosu, i zavlačiš ruku  pod pojas...

Hoću da danas ponovo probudimo djecu u nama i da skačemo u lokve,da kisnemo zajedno kao nekada.Hoću danas da budemo...Ma Ti Znaš šta hoću

 

25.07.2008.

NE vrijedi

Ne rekoh li ti da ne vrijedi, nije vrijedno truda.Nemoj molim te,nemoj!  Pa koliko si samo puta prosao pored mene a da me nisi ni osjetio? Hajde reci..jel se mozes uopce sjetiti kada si zadnji put mislio na mene? Eto vidis da ne vrijedi....Ja sam samo tvoja iluzija koju zelis da pretocis u stvarnost.!  A brkati iluzije i stvarnost je opasno dragi moj...

25.07.2008.

Hvala ti ...

Hvala ti sto znam da postojis tu negdje za mene.

Hvaa ti  i za to sto svako jutro zapocnem nasmijana

Hvala ti i zbog toga sto me svaku vece slusas prije spavanja.

Hvala ti i zbog toga sto TI ZNAS.........

24.07.2008.

Kap kise

I danas kisa lije, kisne kapi udaraju  u moje prozore i lome se kao da su i same od stakla.Cujem ih samo ponekad,onako izmedju dva uzdaha koja nam se otmu, i onda na trenutak se prednem,pitajuc se ko se to lomi? Kapi kise ili ja u tvom narucju?

Hocu da se lomim danas u tvom narucju.Hocu da kao val jurnem prema tebi i da se nasucem na tvoje obale.Da se razbijem na tisucu komada,da natopim tvoje tijelo zudnjom i cistocom svoga bica.Danas hocu da budem kap kise na prozoru tvoje duse.

Otvori prozore danas, rasiri ruke i primi me u sebe.Pusti da se razlijem po tvome tijelu, i da te preplavim  cijeloga.

Danas hocu da me privines na grudi kao majka novorodjence, i  da osjetim otkucaje tvoga srca.Da cujem kako preskace i sapuce "kucam samo za tebe".Danas hocu da me volis kao sto nisi nikada prije, da natopis moju postelju kapima kise.Hocu da ih cujem kako se razbijaju i lome u tisini, u polumraku ove sobe.

Otvori prozore danas, rasiri ruke i primi tu kap kise,pusti nek se upije u tebe,nek udje u tebe i nek te preplavi cijeloga.

Jer danas sam ja tvoja kisa, tvoj val, i  uzdah sto ti se otima...

Ti danas budi moj prozor i moja obala o koju cu da se razbijem....

24.07.2008.

E bas necu

I sad treba da postanem lukava,onako odjednom, i da se poklonim ko zna pred kim,za neko mjesto koje ce mi omoguciti bolji zivot, polozaj.A sta bih sa stidom poslije? Ostao bi mi smrad u dusi.Sirotinja sam, ali prosjak nisam!

24.07.2008.

T iznas

Odlazim pospana ali ne zalim ni jednog jedinog trenutka....TI ZNAS ZASTO

23.07.2008.

Hvala ti

Hvala ti sto si  mi  pokazao kako se hiljadu mojih prijasnjih rijeci mogu staviti u jednu..."divan si"..

22.07.2008.

Pisma bez adrese

Svaki dan ti pisem pisma bez kraja i pocetka.Pisem ti mada ih nikada dobiti neces,nikada se necu usuditi da ti ih posaljem.Kao sto se nikada necu usuditi da ti kazem koliko te volim.A volim te,tako ludo i blesavo,tako snazno i glupavo,skoro pa i naivno.Pisem ti svaki dan i tako dugo ti .pisem da vise ni sama ne znam kada je sve to pocelo,vise ne sjecam tacno koji je bio dan, ni koja godina bijase tacno...Ali se jednog sjecam.Bilo je to na danasnji dan.Bilo je to nase prvo i poslednje zajednicko putovanje.Uzasno vruce bijase tog dana, sjecam se da se asfalt topio pod nasim nogama, kao da su se odskrinula vrata samog dzehenema, da nas podsjete na ono sto nas ceka.Ni zraka nije bilo,nije se moglo disati od prasine i peludi  lavande....Eh tog dana...mi nismo osjecali ni vrucinu,ni sunce koje je przilo i topilo.Osjecali smo samo jedno drugo, osjecali smo samo  vrele poglede koji su klizili po nama,ljubili smo se ocima, grlili smo se pogledima.Tog dana mi smo bili dva bica koja su disala kao jedno, koja su pricala kao jedno,gledala kao jedno..Tog dana smo disali ljubav,  gledali ljubav,tog dana smo voljeli...

Danas je kisa i hladno je vani, nema onog sunca, danas je asfalt mokar i ne topi se pod nogama,danas nema one prasine i onog mirisa lavande, danas nema onih vrelih pogleda da klize po meni,danas nema ljubavi...danas sam sama.Sjedim na pragu sjecanja i kucam na vrata proslosti,zelim da mi ih neko otvori, da provirim barem na cas, na samo jedan tren,,,zelim da provirim tamo i da vidim tebe,da vidim nas...Hocu da vidim one dvije duse,ona dva bica, da ih pitam sta se to desi? Gdje  sve nestade? Zelim jos jednom da vidim onaj grad, onu fontanu  s koje smo pili ljubav...zelim da vidim sebe i da se prisjetim kako je biti nasmijan, i kako je biti srecan...

Danas cu ti napisati jos jedno pismo, evidentirat cu jos jedno sjecanje...hocu da ih ukoricim, da mi ih citaju u nekom od starackih domova,kada budem sama i senilna.Da mi pricaju pricu o dvije izgubljene duse, o jednom dalekom gradu.Hocu da kao oronula starica ponovo cujem pricu o fontani sa koje se pije ljubav,,.i da po poslednji put udahnem miris lavande.....

21.07.2008.

IGRA

hajde da se igramo jedne igre...jel hoces?

ma sta kako se igra? znas,igracemo se kao kad smo bili mali, i bosi trcali po prasnjavoj cesti,a majke nas gledale s verandi,pa se srdile na nas.Ko biva uprljacemo odjecu...hehh gdje su sada da se srde kad uprljasmo dusu?Gdje je sada ona sipka svjeze ubrana s tresnjinog drveta? Gdje su sada one batine, koje su boljele,a koje smo opet  zaboravljali cim prestane sipka fijukati? Nema ih vise...sada nas tuku nekim nevidljivim sipkama, ne ostavljaju tragove na tijelu, ali kad te osine dusa te zaboli,udari te tako jako da bol traje danima,mjesecima,godinama,nekada toliko da nikada i ne prestane da boli.

Hjde da se igramo,jel hoces? Hajde da opet budemo djeca,da bosi ponovo trcimo po cesti,da se isprljamo ko dva firauna,da sami uzberemo sipke sa tresnjinog drveta i odnesemo majkama.Nek nas isibaju,nek sipka ljutitim fijucima ostavi plave tragove na nasim straznjicama.Nek nas boli,ma bas nas briga,proci ce brzo.Hajde da se igramo,da opet budemo djeca.Hajde mozda uspijemo ocistiti dusu...

Hajde da se igramo...

21.07.2008.

Molitva

Sinoc sam sanjala cudan san, i ljudi oko mene su bili pomalo cudni,  i ja nisam bila ona prava ja.Sve nekako izobliceno, kao u nekoj drugoj dimenziji bijase.Sanjam kako objasnjavam nekom covjeku,nekom koga nikada nisam vidjela u svome zivotu,kako poslije svakog namaza treba uzeti tespih i na svako zrno uciti subhanallah, slusa me pomno me prati, a sta kaze ako nemam tespih? Eh onda mozes ovako na svaki od svojih  deset prsta prouci po tri puta subhanallah i onda jos jedan prst i na njega tri puta isto prouci subhanallah.Vidim jasno svoje ruke, vidim i svih svojih pet prstiju desne sake i kako na njih ucim subhanallah.

Probudi me zvuk necijeg alarma na autu,dignem se i onako u sjedecem polazaju krenem da ucim sve sto znam,sve sto mi je u tom trenutku na um palo.Ucila sam dok mi usne nisu obamrle,dok se trnici nisu rasirili po njima i dok ih vise nisam imala snage pomaknuti,niti izgooriti i jedan ajet vise.Ucila sam dok nisam zanijemila.

Allahu dragi sacuvaj me od grijeha i ovozemaljskih zabluda.Ukazi mi na pravi put,obasjaj ga Svojim nurom,ne dopusti da zalutam i na stranputicu skrenem.Dragi Boze primi me u Svoje okrilje kao siroce.Odkloni ovu bol sto pritisce dusu,pa hudi i jeci.Izbrisi ove suze sa mog lica, i podari mi srecu u stvarima za koje Ti znas da su prave, pokloni mi srecu pored nekoga ko nosi iman u svom srcu,i koji zna da voli.Dragi Boze TI koji si najmilostiviji smiluj se na mene,tvog ponizng roba i odkloni mi ovu bol,ucvrsti mi moj iman,osnazi me u mom vjerovanju.

Amin!

21.07.2008.

Pjesnikova

Ko je onaj u mom uhu koji slusa moj glas?

Ko je onaj izgovara rijeci ustima mojim?

Ko mojim ocima posjeduje moj pogled?

Ko je ta dusa najzad cija sam ja odjeca?

21.07.2008.

samo ona zna

Dosli su neki novi dani...novo vrijeme..novi ljudi...A samo ona je ista...Jos lazni smijesak stanuje na njenom licu,jos  prijateljica tuga stanuje u njenom srcu.

A gdje je on?  U njenim mislima, u njenim snovima, u njenim zeljama, u njenom srcu...zauvijek...

Ona krenula je dalje,nekim  trnovitim stazama...da pobjegne od patnje...da pronadje srecu...ali ne,..Nocu suza kapne  iz njenog oka,spusti se na jastuk i nestane..ostane samo slani trag na licu...i tihi jecaj..Jecaj iz dna duse..jecaj pun patnje...jecaj koji boli...

I tako do jutra...a zatim?

Lazni smijesak opet obasja  umorno lice,umornu dusu...dusu koju sudbina ne voli..lazni smijesak..al izgleda kao pravi, bar ona tako misli,jer ne zna kako izgleda pravi...A hoce li ikada znati?

To samo ona zna...

21.07.2008.

Nauci me

Nauci me  kako da vidim tisinu.

Pokazi mi kako da cujem noc i tajne koje nosi sa sobom.

Reci mi kako da mirisem vatru  sto plamti  u meni.

Napisi mi kako da odagnam nemir u tebi.

 A na poslijetku me nauci, pokazi,reci i napisi mi kako da naucim zivjeti bez tebe!

20.07.2008.

UKRADI MI DANAS,OTMI MI SUTRA, ALI MI MOLIM TE OSTAVI JUCE!

.

20.07.2008.

Otjeraj me od sebe

Eto otjerao si me od sebe.Da li ti je sada lakse?Da li sada mozes mirno  da spavas nocu? Da li se i sada budis nocu i dugo,dugo sjedis muceci se zbog mene,zbog sebe,zbog krivice? Da li te i sada nagrizaju sjecanja i proganjaju utvare iz proslosti? Da li jos uvijek nosis otiske mojih prstiju dok ti prolaze kroz kosu? Ili si mozda vec odavno sve zaboravio..Reci da jesi.Hajde povrijedi me jos vise, rani jos dublje.Evo ja cekam, tu sam jos uvijek na onom istom mjestu.Dodji i reci mi to u lice,reci mi da me mrzis, da me nikada nisi ni volio. Otjeraj me jos jednom,i jos jednom od sebe,gurni me duboko na dno.Hajde otjeraj me jos jednom, budi hrabar bar jos ovaj put....

20.07.2008.

Slovo

....

20.07.2008.

Njemu

Dotakla bih te kao nekad,da znam samo kojim putem snova lutas trazeci ljubav.

Nasla bih te,dotakla bih te kao tada,da samo mogu da doletim.

Uzalud pruzam uvehla krila,ovo nebo ne razumije  srecu.

Dotakla bih te kao zelja.Znam da me zelis i da me pratis nekim mislima kad nikoganema da te utjesi.U tom trenu,na nekom drugom kraju ceznje ja sam sama.

A dotakla bih te kao san,da smirim ti uzdah,da zacaram ti usne i umirim te rukama trazeci samo da me cvrsto stegnes i da mi samo kazes da ovo proslo je.

Dotakla bih te kao miris kad ides poljem dok u njemu nadjes neki mali svijet.I onda kad sve nestane jos uvijek osjecas miris poljskog cvijeca,jos uvijek si tamo, jos uvijek me pratis.

Pratila sam te svojim rijecima ali nije to sve,ne nije jos kraj..

Jos uvijek te cekam....

20.07.2008.

Jos jedna Ja

Ako sam ja najgore sto ti se desilo,dabogda ti se desila jos jedna ista ja.Dao Bog da ti se desi jos jedna ovakva luda koja ce te voljeti zbog toga kakav  jesi,koja ce govoriti i kad je nijema, plakati i kad suza nema.,koja ce te gledati i kad u snu snije.

.Ako sam ja najgore sto ti se desi, dabogda ti se desila jos jedna ja.Jos jedna koja ce te voljeti u tisini, koja ce biti gluha na tvoje uvrede i lazi.Ako sam ja najgore sto ti se desilo,dabogda ti se desila jos jedna Ja.

18.07.2008.

otisak

Opet sam se jutros probudila sjetna,cekala sam te sinoc da mi dodjes u san,da ti kazem sve ono sto sam dugo cuvala u sebi.I dosao si ,nisi ni sinoc preskocio svoj posjet,ali umjesto da ti kazem da te vise ne volim,i da mi je svejedno,pohitala sam ti u zagrljaj,kao utopljenik sam se objesila o tvoj vrat i dugo,dugo nisam mogla da te pustim.Ko zna pomislih u sebi,mozda je ovo poslednji put da ga grlim.Necu da te pustim,necu jer jos uvijek te tako ludo volim,jos uvijek te tako ludo trebam.Trebam te kao sto trebam ovaj zrak koji disem,mozda cak i vise od toga.Trebam te zbog ove ljubavi koju osjecam prema tebi.Ako odes sta da radim sa njom? Necu da te pustim iz narucja,barem jos sekund pusti da te grlim, barem jos toliko da upijem miris tvoga tijela.Kako je samo toplo u tvom zagrljaju..Pusti me molim te da se ogrijem u njemu barem po poslednji put.Dopusti mi da te poljubim,da pokupim svu gorcinu i sjetu sa tvojih usana,,,a ti ,ti me ugrizi za rame kao  sto si volio da me gricnes.Ostavi mi otisak svojih zuba,da barem to imam od tebe.Ugrizi me tako jako,da modrica traje sto duze,da me sto duze boli i podsjeca na tebe.Hocu da ujutru kada se probudim i vidim modricu i trag tvojih zuba na desnom ramenu moje ruke,da se nasmjesim i kazem, dobro je ostavio je trag, ostavio je nesto svoje....

17.07.2008.

SAN

Sanjala sam te sinoc,kao i noc prije i noc prije nje.Ma sta pisem,sanjam te svaku vece.Uvijek bude tako stvarno  da ne zelim da se ikada probudim,ali jutra ipak dolaze i ja ujutru ne vidim nista do odraz svog lika u ogledalu.Hocu da te i veceras sanjam, hocu da mi dodjes u san i veceras i da ti kazem sve ono sto  zelim,a za sto nikada nisam imala priliku.Hocu da ti kazem koliko te volim i koliko mi je zao zbog svega.Zao mi je zbog svih onih praznih obecanja,onih  rijeci koje su ostale da lebde u zraku,zao mi je  zbog onih poljubaca,i zbog onih dodira zao mi je.Zao mi je zbog ove ljubavi.Ma hocu da ti kazem zao mi je sto te volim.Hocu da te sanjam i veceras i da ti onda mogu reci "Ne dolazi mi vise u san,ne remeti mi i ovo malo mira, uzmi ove kofere,unutra su ti sva sjecanja,ponesi ih sa sobom.Ne zelim  vise,ni ovu ljubav,uzmi i nju i ponesi je sa sobom,odnesi je na jedno od svojih mnogobrojnih putovnja.,mozda nekome bude koristila"Zelim da te veceras sanjam i da ujutru zalupim vrata za tobom.Da zakljucam snove i da barem tamo vise nikada ne mozes uci.Ucini mi barem to.Dodji da te sanjam veceras....

17.07.2008.

Mesa Selimovic

 

"Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi.Izbrisati da ne boli.Lakse bi se podnosio dan sto traje ,ne bi se mjerio onim sto  vise ne postoji.Ovako se mjesaju utvare i zivot,pa nema ni cistog sjecanja,ni cistog zivota."

17.07.2008.

TEBI

Tebi sto ne slutis ljubav moju i nemir moj,jer te ne dotice tuga moja.                                                 

Tebi sto kroz dan prolazis zatvorenih ociju sapucem rijeci ljubavi,mada ih ne osjecas.

17.07.2008.

Boze dragi, to je tako kratka ljubav a tako dug zaborav!

17.07.2008.

Prvi puta nakon tebe

Danas sam izasla u grad,Prvi puta nakon naseg prekida.Tek danas sam smogla snage da izadjem na ulicu i da pogledam ljude u oci, da sretnem neke poznanike,da im uputim makar osmijeh i pokoju rijec.Izasla sam ,ali tek nakon prvog koraka sam se pokajala.Koracala sam ulicama poput fantoma, danas sam bila zena sjenka,lebdila sam negdje izmedju jave i sna,izmedju danas i juce.Nisam vidjela ljude,ni prolaznike, ni guzve danas u gradu nije bilo.Svuda si bio samo ti, tvoja sjena i tvoj lik.U svakom izlogu bio je odraz tvog lika, na svakoj klupi u parku sjedio si samo ti.Danas sam opet plakala,opet su te suze izdajnice tekle mojim licem.Boze dragi smiluj se mojoj dusi, odagnaj mi ovaj bol.Prevelik je cak iza mene,ne mogu vise izdrzati,boli me previse.Pocet cu da vristim,nek misle da sam luda,nek me zatvore u neku ustanovu,nek me  drogiraju,isperu um,izbrisu ga iz sjecanja,jer cini mi se tek tako cu moci da zaboravim.Cini mi se da je toj jedini nacin da prestane da boli.

16.07.2008.

Brodolomnik

Nocas cu roniti dubinama tvoje duse,trazeci olupinu tebe.

Plovicu tvojim uzburkanim morem trazeci davljenika sto se gusi.

Nocas cu jedriti obalama tvojim trazeci brodolomnika u tebi.

Nocas cu uzburkati tvoje more,pokidati tvoja jedra i zauvijek se nasukati na obale tvoje.

16.07.2008.

?

Oboje smo stajali nad provalijom jedne istine,mene  bi ponizila da sam je rekla,tebe bi unistila.Sreca da je kratko trajala misao da ti  budem sudbina,nanijela bi nam zlo oboma,a nizasto!

16.07.2008.

Sjecanje

Ne znam kakav je sad,ja ga pamtim po ljepoti i po izrazu patnje na licu kakvo  nikada vise nisam vidjela,niti sam dugo mogla da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovala.Sjedio je na plocniku i samo mi odmahnuo rukom dajuci mi znak da odem.Otisla sam,nisam se cak ni okrenula,bilo mi svejedno.Moje misli bile su zaokupljene nekim drugim,nekim kome sam  hitala u zagrljaj ,ne zeleci gubiti niti onaj djelic sekunde...

Ne znam kakav je sada ali ovih dana cesto mislim na njega...

16.07.2008.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih

Ti koja imas ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbriznost. Ti koja umijes s njegovog cela citati bolje od mene njegovu samocu i koja otklanjas spore sjenke kolebanja s njegovog lica kao sto proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i  tvoja bedra zaustavljaju bol,ako  je tvoje ime pocinak njegovim mislima i tvoje grlo hladovina  njegovu lezanju i moc tvojega glasa vocnjak jos nedodirnut olujama, onda ostani pokraj njega i budi  poboznija od sviju koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka sto se priblizuju neduznim posteljama ljubavi i blaga budi  njegovom snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huci.Seci njegovim zalom , tumaraj njegovom sumom,prijazni gusteri nece ti uciniti zla i zedne zmije koje ja ukrotih pred tobom bit ce ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u nocima ostrih mrazeva. Neka te miluje djecak  kojega zastitih od uhoda  na pustom drumu. Neka ti mirise  cvijece koje ja zalivah  svojim suzama.

Ja ne docekah najljepse doba njegove muskosti, njegovu plodnost ne primi  u svoja bedra koja su pustosili pogledi gonica stoke  na sajmovima i pohlepnih razbojnika.Ja necu nikada voditi za ruku  njegovu djecu, i price koje davno  za njih pripremih mozda cu  ispricati  placuci,malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj sumi.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovom snu koji je ostao bezazlen, ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu  silazile nepoznate godine.I reci mi kadkad nesto o njemu,da ne moram pitati  strance kojimi se cude i susjede koji zale moju strpljivost.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih ostani kraj njegovog uzglavlja i budi blaga njegovu snu!

V.P

15.07.2008.

par ili nepar?

Sve na svijetu je u paru. U nasim mislima mi smo dvoje,dobri i zli.Svojim ocima  vidimo dvoje,ono sto  je lijepo ,i ono sto je ruzno. Imamo desnu ruku koja udara i cini zlo, i lijevu koja je bliza srcu,punu dobrote. Jedna noga  moze nas voditi losim putem, a druga dobrim. Dakle , sve na svijetu je u paru.

15.07.2008.

Bez naslova

I odjednom sve ponovo izgubi znacaj i smisao.Dovoljan je bio  samo jedan pogled pa da me zadesi potpuna pometnja,da sve veze popucaju u meni.Provalila je sila zivota sto ceka da se poruse temelji koje sam godinama gradila  i da kao bujica  odnese dugo  njegovane zasade,ostavivsi  iza sebe krs i pustos.Sto se to odjednom desi?Koji se to kamen iz temelja izmakne pa sve pocne da se rusi i odronjava? ZIvot je izgledao  cvrsta zidanica,nijedna pukotina se nije vidjela,a iznenadni potres porusio je  ponosnu zidanicu kao da je od pijeska.I  evo sve je ponovo tu....Pitam se samo kako se sve sacuvalo  u meni,bez volje,onako samo od sebe?Trebalo je samo neko da proceprka po pepelu tamnih kuteva mojih misli,pa da sve vaskrsne,da ozivi proslost,iscezne sadasnjost,rodi se nada u buducnost.Uzalud,ponavljala sam neprestano u sebi,uzalud.Nek se vrati  to sjecanje u tamnu krv, u splet zila,u najtajniji kutak mozga,nek se vrati ma kuda gdje je i dosada boravilo,skriveno kao tajni saputnik moje svakodnevnice, ili nek  izadje i ode od mene zajedno s ovom noci,meni ne treba i nikada zazaliti  za njim necu.Smirila sam se i zaboravila,jer zivot nije svetkovina ,vec trpljenje ,i ne treba ga jos vise  otezavati mislju na ono  sto ne moze da bude.

15.07.2008.

Molitva

Ne molim za  prestanak mog bola,vec za jako srce da ga savladam.Ne trazim saveznike u zivotnoj borbi,vec da se oslonim na vlastite snage.Ne preklinjem za spas od straha,vec za nadu da osvojim svoju slobodu!

15.07.2008.

LJUBAV POCINJE I ZAVRSAVA ZBOG SVEGA I NI ZBOG CEGA!

Otisao  si tamo negdje daleko od mene,od ovoga svijeta,obicaja i od svega onoga sto smo godinama  cini se bezuspjesno  gradili.Otisao si i za sobom ostavio pustos,krs iz koga vise nikada nece moci  izniknuti nista sem kajanja,gorcine i boli.Otisao  si mislis sam,ali ne, sa sobom si odnio i jedan veliki dio mene,dio koji  ce zauvjek lutati svijetom u potrazi za necim sto nikada nije,niti ce ikada biti moje.Da li si ikada pomislio na mene? Znas li kako mi je bilo? Znas  li kako mi je sada? Ne,ne znas,Kako bi  i mogao znati?,Ti nikada nisi bio ostavljan, ti nikada nisi osjetio izdaju,ti nikada nisi dozivio gubitak.Ti nikada nisi volio ovoliko,ti nikada to nisi znao.  Pa kako imas hrabrosti pojaviti se sada nakon toliko godina i moliti me da se vratim,kako ti to upste moze pasti napamet?Mislis da je dovoljno jedno tvoje izvini,i jos jedno "zao mi je"? Sve na svijetu raste da bi umrlo.Pa zasto mislis da i ova moja ljubav moze zivjeti vjecno? Nema je vise,umrla je ta ljubav onoga dana kada i srce moje umrlo je.Umrla je onoga dana kada si otisao bez pozdrava.Nicega vise nema,pa cak ni sjecanja na ta davna,prosla vremena.(...)sve je vec odavno mrtvo! Rekoh mu , i u istom trenu osjetih kako me hladan vazduh obavi cijelu.Ostadosmo oboje uzasnuti nad izgovorenim rijecima.On zato sto  je mislio da  nikda necu moci reci mu "ne", a ja sto sam napokon smogla snage i rekla mu da je sve proslo,umrlo. Osjetih nekakvu lahkocu,po prvi puta nakon 8 godina osjetih da sam slobodna,nema vise onog tereta na plecima,nema vise one ljubavi koja nikada nikome nije koristila.Nema one ljubavi koja je bila teret.Nema vise nicega. O krenula sam se otisla od njega.Ostao je da stoji u nevjerici,sav nekako zbunjen,nedorecen cini mi se. Vise ga nisam nikada vidjela. Ubrzo je poceo  da blijedi i njegov lik, pa vise nisam imala ni tu sliku u mislima.Izblijedilo je sve, isparilo,upilo ga vrijeme,kao sto zemlja upija kisu poslije duge suse.Ali zbog tog covjeka,jedinog kojeg sam voljela u zivotu nisam se nikada udala.Zbog  njega,izgubljenog ,otetog,postala sam tudja,zatvorenija prema svakome,osjecala sam se poharana i nisam davala ni drugima  sto nisam mogla dati njemu.Mozda sam se svetila sebi i ljudima, onako nehotice i ne znajuci.

14.07.2008.

DIJETE NOĆI

Ja sam dijete noći,kajanja i stida.

Ja sam onaj glas koji ti razara sluh kada ti svuda se čini da ćuješ moj jauk i moj zov upomoć.

Ja sam ona  tišina koja te potapa svaki put kada u hladnu postelju liježeš.

Ja sam ona avet što ti pohodi svaki san,pa više ni noću nemaš mira.

Ja sam i ona suza što ti svako jutro nakvasi lice,pa više ne raspoznaješ ni obris svog lika u ogledalu.

Ja sam ona dova koju tiho učiš u sebi dok jecaš,mučeći se osjećanjem kajanja i stida.

Ja sam dijete noći!

14.07.2008.

POUCNO

Covjek treba da se odrece svega sto bi mogao da zavoli,jer su gubitak i razocarenje neizbjezni.Moramo se odreci ljubavi da je ne izgubimo.Moramo unistiti svoju ljubav,da je ne uniste drugi.Moramo se odreci svakog vezivanja zbog moguceg zaljenja.

14.07.2008.

..

Je li rijec Bozija koju propovijedamo mutava i glinena,ili je uho njihovo gluho za nju?

Je li prava vjera u njima toliko slaba da se rusi kao truhla ograda pred krdom divljih strasti?

14.07.2008.

Tijelo je cinilo ono sto nije smjelo

Posla sam pogresnim putem i idem sve dalje,truhla u sebi,srce se nicemu ne raduje,sve veca daljina iza mene je,a sve sto je moglo biti ostalo je na drugoj stazi,i treba se samo vratiti.Nista nije lakse od toga i nista teze-osvrtanje  nije vracanje,to je zaljenje.I neodlucnost :sve te veze,sve te zaustavlja,predjeni put koji vise nije lak,strah od novih pocinjanja,samo za prvo nema straha jer nema iskustva, i onda se cuva ono do cega ti nije stalo,sto je tvoje koliko i ma cije!

14.07.2008.

...

"Vidis ja jos mislim dobro o tebi,i zelim da se ponekad probudis usred noci i da dugo ,dugo sjedis prekrstenih nogu na postelji,mueci se kajanjem i stidom zbog mene.Ali neka ti je Bogom prosto,nisi ti birao svoju sitnu dusu,dali su ti je ne pitajuci ,osao si nared kada drugih,boljih nije bilo"

14.07.2008.

NE STIDIM SE SLABOSTI,STIDJELA BIH SE DA JE NEMAM!

Rodjena kao produkt ljubavi,mrznje,boli ili pak osvete? Ni sama nije znala,nije mogla  ili mozda i nije zeljela saznati pravu istinu svega toga.Cega se zapravo bojela?Jos jednog razocarenja? nepredvidjenog bola kojeg je oduvijek nosila i kojeg se i ovaj put pa makar i nenamjerno pribojavala,ali neggdje u dubini svoje duse znala je da je predodredjena za nju.Znala  je i to da je ona jedan dio nje same i da bez nje ona ne bih bila ono sto jeste: olicinje boli,patnje,ali u i sto vrijeme i dobrote i ljubavi koju je uvijek nosila sa sobom,koju je gajila kao krhku stabiljku usred pustinje.Gajila ju je mada je znala  da je sve to uzalud i da ce samo jedan mali i lagani povjetarac zauvijek izbrisati  tragove njenog postojanja.Ali ne,nece to dozvoliti,zakleh se u sebi.Ne ovoga puta,ne sada.Potrudice se da iz pepala i krvi natopljene zemlje nikne onaj njezni cvijet,zaljevace ga ako treba suzama svojim,ali ce morati da cvjeta,da zivi.Jos jednom se cvrsto zakle u sebi.Bit ce on tu,rast ce  i bice kao prkos proslosti.Da proslosti od koje je godinama bezuspjesno bjezala,jer ju je uvijek sustizala,uvijek joj bila za petama prateci je kao avet,kao sablast sto prati djavola,kao sto sjenka prati lik uvijek mu bliza,nikada dalja.Svoga djetinjstva se nikada nije prisjecala.Zasto?Sigurno zato sto ga nikada nije ni prozivjela,sto nikada nije znala sto je to biti bezbrizno dijte okruzeno ljubavlju,svim tim dragim licima punih ljubavi,onih toplih pogleda za kojima je tako zudila,onih poljubaca za laku noc koje je svake noci zalud cekala,koje je tako silno zeljela ali za koje je znala da ce ih sigurno naci samo u onom "svom" svijetu.A da li ih je i tamo mogla naci onakve kakvim ih je zamisljala? Njen svijet bio je dolina suza,ledena dolina a ona u njemu,ona je bila ledena kraljica zarobljena u svome carstvu iz kojeg nije mogla ili pak nije htjela pronaci izlaz.Imala je samo jednu djetinju zelju.Zeljela je otopiti taj led oko sebe, i stvoriti neki bolji svijet, zeljela je otopiti led s njegovog lica,pronaci put do njegovog srca i bar na sekund baciti mu se u zagrljaj,nazvati ga barem jednom :"Oce"!Zeljela je to ,ali nikada nije uspjevala,jer uvijek je bio dalek i neuhvatljiv,nikada ga sebi objasniti nece,nikada mu se pribliziti,a tu je,dva koraka daleko,dva ogromna koraka koja nikada nece preci.Onda se zakle da ga vise nece traziti,zakleh se onom suzom sto je poslednji put pusti pred njim,dok ga je molila za osmijeh,za jedan mali topli zagrljaj.Zakleh se da ce ga sahraniti zajedno s prosloscu,sahranice ga zauvjek.Zauvijek ce ga zakopati negdje duboko u sebi,negdje gdje ga niko pa cak ni ona sama nece moci pronaci.Ugusit ce i ovo jedno jedino sjecanje na njega,na tog covjeka kojeg nikada nije imala priliku ocem nazvati....I tako je nastavila zivjeti,zivjela je samo za danas i samo za trenutak.Zaklela se Allahu i samoj sebi da se nikada nece osvrtati natrag  i kopati po grobnici proslosti,ostavice proslost i za sebe i gledace samo naprijed.Njega nije vise spominjala,ali bi na spomen njegova imena izgovorila rijeci:"To je davno svrsena stvar" Smirila se i zaboravila,a da li je oprostila?

14.07.2008.

Smisao ili...

"Sta je zivot? To je bljesak krijesnice u noci.To je dah bizona zimi.To je  mala sjenka koja trci kroz travu i gubi se u zalasku sunca"!

To je ova krhka ptica u letu i bezdanu Tvog plavetnila,to je ovo prostranstvo kojim hodimo i za koje mislimo da ga posjedujemo,a zapravo ono posjeduje nas.

Zivot je i ovaj list u gori,ovaj dasak vjetra sto nas miluje,to su ove sjene sto nas prate u predvece koje stvori Ti.

I na kraju to smo mi.Ta mala sicusna bica na prvi pogled tako jaka a zapravo tako  krhka i slabasna.To smo mi u potrazi  za smislom vecim i znacajnijim od svega sto  nasi sicusni umovi mogu spoznati.Zivot je i ova borba  za nase malo parce neba,ova potraga za trackom sunca u tami.

Zivot smo mi u pokusaju da volimo i budemo voljeni.

Zato cu pokucati na tvoja vrata ljubavi,kao umorni putnik na tvoj prag cu sjesti i cekati da otvoris.Tek tada ce zivot dobiti smisao,tek tada spoznat cemo tajnu zivota.

Voljet cu te  cisto i nevino poput djeteta,naivno cu vjerovati u tebe,u nas.

Molicu sunce,mjesec i zvijezde da budu svjedoci ljubavi nase,molicu ih da nam osvjetle put kojim hodimo,da nikada ne tapkamo u mraku.Molicu Allaha da prosvijetli ove dvije duse,ova dva srca koja ce kucati kao jedno.Molicu Ga da ocisti tijelo od grijeha i da nam uvijek obasjava put ljubavi i istine.Da laz nikada ne izgovori se sa nasih usana,i da uvijek imamo ljubav,taj mali tracak svjetla u tami,taj jedini smisao u ovome  besmislu i ludilu.

I slobodno reci":Nasa ljubav je poput hrama,dodji i pomoli se  za nas,pomoli se za zivot i Njega koji jedini smisao zna!"

14.07.2008.

Mojoj majki

Dan je bio tezak ,kao olovo.Jedan od onih dana kada  covjek nije nizasto sposoban,kada se nista ne cini lijepim.Ni vecer,ni danas,ni sutra.Onda telefon i vijest : "Nema je vise"!

Zatim tisina,tama,potpuna,konacna.Nigdje nicega,nigdje nikoga.Prestala je da kuca i poslednja zila.Ni glasa nema,ni daha,ni boli,ni trunke  svjetla-kao da je  u trenu nastupilo ogromno cutanje izmedju neba i zemlje.

Kao da se otkinulo nesto u meni i sada ga nema-to je sve.Sve sto  je vrijedilo izgubilo je smisao.

A onda sljedeci trenutak: strah i suze.Noge vas izdaju,glas kojeg do maloprije ni sama nisam cula postaje jaci od svega dok zalud doziva njeno ime.Otkinuti dio  pocinje da boli,pa izgleda da ni sva bol ovoga svijeta nije velika kao ova moja danas,kao ova moja sada.Otrcala sam tamo ,noge su me nosile ,koraci su isli jedan za drugim kao vojnici u marsu  i za tren sam bila tamo.Bezivotno tijelo  lezalo je i kao da je zvalo zivot i dusu da se vrate,da nastave tamo gdje su stali,jer jos je bilo rano za polazak.Ali ni dusa ni tijelo se nisu odazivali.Uhvatila sam je za misice kao davljenik,tudju,svejedno mi je svoju,oduvijek.Nisam znala  sta je oduvijek,znala sam samo  za taj cas,jedan jedini vazan,za taj cas sto je potirao vrijeme i zaljenje.Drhtavi prsti zariveni poput klinova cvrsto su  drzali ruku koju sam poslednji put cjelivala.Obuzimao me osjecaj gorke pustosi i dalekog besmisla vaznijeg od svega sto zivi znaju.

Izgubila sam te,jecala sam u sebi...izgubila sam te majko

Sve si nas poducila kako se zivi ,i kako se treba mrijeti.Jer zivot i smrt su jedno,kao sto su jedno rijeka i ocean.Jer sto je  umrijeti nego razgolititi se na vjetru ili okopnjeti na suncu?  I sto je prestati  disati ako ne osloboditi dah iz nemirnih plima i oseka da se moze uzdici i potraziti Boga neopterecen!

14.07.2008.

TRAZITI PUT DO LJUBAVI RAZUMOM ISTO JE STO I TRAZITI SVJETILJKOM SUNCE!

Nas Boze,trazimo oprostenje tvoje.

Veliki nas Boze,ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrijesimo.

Veliki nas Boze ne zaduzi nas teretom preteskim za nas.

Veliki nas Boze,ne obavezuj nas onim sto podnijeti i izvrsiti ne  mozemo.

Oprosti nam, smiluj se i osnazi nas!

Amin!

14.07.2008.

Jos uvijek ti pisem

Necu ti spomenuti ime,jer necu da iko zna da te jos trebam.

A ti...ako sam ti ikada znacila,upola o onoga sto  si mi rekao  u ovim rijecima ces se prepoznati.

I nemoj se ljutiti sto jos uvijek pisem za tebe.Toliko toga sam napisala a jos nisam rekla sve sto sam htjela.

Ako sada ovo citas citaj izmedju redova jer to je za tebe.

Neprestano se pitam je li trebalo  da jedno drugom pruzamo srecu i njeznost,kao sto sada pruzamo bol.

U svim mojim snovima budes tako stvaran da pozelim da se nikada ne probudim,ali jutra ipak dolaze i ja ponovo gledam buducnost ocima punim tebe.

Gdje i kako nastaviti zivjeti bez  tebe kad si me tako dugo drzao zarobljenu u mrznji svojih mastanja pa sam i sama pocela mastati uz tebe

Mozda cete ove moje rijeci iznenaditi,mozda si pomislio da te vise ne volim i da sam te preboljela.Ali ja uistinu ne znam da li je moguce ne voljeti te,jer bez tebe ne osjecam nista,ni ljubav,ni mrznju.

Bez tebe su moje misli potpuno izgubljene...

14.07.2008.

Uvijek na gubitku

Bismilahir-rahmanir-rahim!

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono sto se perom pise,

Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noc i sve sto ona oziva,

Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra  i zoru kad zabijeli,

Pozivam za svjedoka sudnji dan i dusu sto sama sebe kori,

Pozivam za svjedoka vrijeme,pocetak i svrsetak svega-da  je svaki covjek uvijek na gubitku!

dijetenoci
<< 07/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

IZDVOJENE PJESME

IZDVOJENE PRICE

PROCI CE
Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?
Proci ce radost, proci ce i ljubav,proci ce i zivot.
Zar je nada u tome da sve prodje?

Polahko i sa oprezom gazi
Jer iako sam siromasna imam svoje snove, snove koje sam prostrla pod tvoje noge.
Zato molim te gazi njezno,jer gazis po mojim snovima!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
216186

Powered by Blogger.ba