Nećemo tako razgovarati. Nisi ti meni makar ko.
Zagnjuri glavu u moje voštane grudi, u kalup,
koji godinama čeka da se vratiš na svoje i ispuniš prazninu.
Izmakni se samo kad moraš da trepneš, da mi srce ne golicaš,
da ponovo ne pomisli da umije da te voli.
... Diši polako, da ne ostaneš bez daha.
Diši i za mene, ja moram da pričam.
Ne žmuri, nećemo se ljubiti. Ne žmuri, sanjamo.
Nazdravimo otopljenim pahuljama, popijmo ih na iskap, kao lijek
i dogovorimo se konačno od koje zajedničke bolesti bolujemo.
Ako se rastužim, a hoću, pristani da mi budeš prijatelj
na određeno vrijeme i slušaj kakvu si aromu dao mojim riječima.
Moja ispovijest biće tvoja ljubavna priča,
koja se od ostalih razlikuje po meni.
Opomeni me kada se opsujem, nije lijepo da ružim bajku.
Ovog puta nećemo biti kivni na ljubav, kojoj nismo dorasli.
Smješkaj se, da smjekšam, da i sama usnama dokažem koliko mi je lijepo.
Sve dođe na svoje. Dođi…
Lice ti je vlažno. Ne brini, ne plačeš. To se ja sušim. Isparavam.
Ne mogu ni ja još dugo biti dijete, ali dok si uz mene biću besmrtna.
Zabodi nos u moje srce i ćuti. Samo ćuti, razgovaramo.
Bar se večeras nemojmo svađati oko toga ko koga više voli.
U redu, ti mene, ali… Dobro, ti mene.
Ne postoje misterije, jedino poneka još nije objelodanjena.
Čudiš se da se ne guram da im se rugam?
Ludo jedna, pa ja zbog tebe od tebe skrivam rješenje.
Vidiš li među zvijezdama i jedan grijeh?
Grijeh se kratko pamti, izmišljen je da bi pokvario radost.
Nemaju predrasude moć da nam ne dopuste
da jedno drugom budemo ovo što smo,
tu su zato da nam ne dopuste da imamo smisla.
Ne ljuti se na mene što sam nastavila
da živim nakon dana prije našeg susreta.
Samo sam htjela da osjetim kakva sam kada me neko voli,
ne sluteći da ćeš moju radoznalost godinama otplaćivati
i svoju mladost opteretiti hipotekom.
Ja, budala, mislila da samo ja umijem
da lelujam ljubavnim sokakom,
a ti me nadmašio, uprkos meni.
Dugo sam te izmišljala. Svaki detalj bio mi je važan.
Visina tolika, oči baš takve, može i ovde jedan mladež…
Moje šake kao modle, načinile su od tvojih usana najslađe kupine.
Ni slutila nisam da ćeš mi odati priznanje za maštovitost
i biti zahvalan na ljepoti, kojom zavodiš
one što ne umiju da te žele dok te ne vide.
Da se kladimo koliko onih koje misle da me vole, žele da su na tvom,
a koliko onih, koji misle da te vole, želi da su na mom mjestu
i čega bi se, osim onih što ih vole, odrekli zbog ovakvog spektakla?
Ne zna se kome je slađe bilo kada si zagrizao ovo neprskano srce.
Ne puštaj, pomislih, a ne bi pustio ni da sam zaječala.
Nisam znala da život zna da bude tako sočan.
Do tada sam ga provodila ispred crno-bijelog retrovizora,
prelistavajući ukoričene sportske povrede srca,
ubijala crno – bijelim vinom sve što smeta dosadi
i mislila da imam više sreće od onih što se dosađuju uz televizor.
Znala sam da gatam iz tvojih očiju. Sve ovo sam nam prorekla,
gledajući u dvije kristalne kugle, predvidjela lijepo, tugu naslutila.
Ne tjeraj me da ponovo gledam u budućnost, ovog puta bih varala.
Sve češće pominjem ljubav i govorim da te volim.
Koristim te blage riječi, iz straha da bi me najzad mogao ozbiljno shvatiti.
Koliko god te željna bila, neću dozvoliti da sa mnom pokvariš sebe.
Zavidim tvojoj uštirkanoj posteljini, vjerujući da grli jedino tebe.
Priželjkujem da ona što te ljubi, čini to na manje svetom mjestu.
Znam da ćeš otići. Jedino ti ne želiš to da znaš.
Ne brini šta će sa mnom biti. Ja sam sebi i sada suvišna.
Biću ponovo najtužnija i najmanje vrijedna, ali to nije grijeh, zar ne?
Zaokupljeni light ljubavima, bez konzervansa,
povremeno ćemo jedno drugo zaboraviti,
dok ne shvatimo da nam nedostaje da jedno drugom nedostajemo.
Iduće godine u ovo vrijeme i svih godina, koje nam preostaju,
slavićemo godišnjicu ovog trenutka, prislonjenih noseva
uz oltar prozorskog okna i moliti se da je bar jedna od pahulja,
koje pokušavaju da nas razvesele, potomak neke od ovih,
koje su nas večeras dopratile do nas.
